Legenda koja je postala stvarnost: Jezero u našem komšiluku otkrilo mračnu tajnu
Priče o Sinjcu vekovima su budile maštu meštana i prolaznika. Malo koje mesto u Hrvatskoj krije toliko misterije i prirodne lepote, a njegova najpoznatija legenda vezana je za nestalu volovsku zapregu – priču koja je decenijama izgledala kao bajka namenjena da plaši decu i odvraća ih od kupanja u dubokom, zaraslom jezeru, piše punkufer.hr.
Kada iz Josipdola skrenete prema Plaškom, put vodi kroz gotovo pustu, idiličnu prirodu. Za razliku od glavne rute prema Plitvičkim jezerima, koja je uvek preplavljena turistima i vozilima, ova staza ostaje mirna, okružena bujnim zelenilom i napuštenim kućama koje čuvaju uspomene na davno prošle dane. Pored nekoliko retkih stanovnika i mesta poput Saborskog, ovuda prolaze samo ljubitelji prirode i planinari – deo je „zelene linije“ Via Dinarice – ali pohode je samo oni koji dobro planiraju, jer u Plaščanskoj dolini ne postoji planinarska ni turistička infrastruktura.

Legenda koja je postala stvarnost
Sinjac nikada nije bio jezero za kupanje. Meštani su decu vekovima upozoravali da ga izbegavaju. A priča koja se prenosi generacijama kaže da je jednom nestala čitava volovska zaprega.
Žedan vol navodno je povukao kola puna drva pravo u jezero. Jedan je vol izronio, ali drugi, zajedno sa zapregom, nikada nije viđen. Ronilačke ekipe iz Rijeke pozvane su da istraže, ali nisu našle ništa. Bilo je to 1936. godine, a kako su decenije prolazile i očevidci odlazili, mnogi su počeli verovati da je legenda samo priča za zastrašivanje dece, iako Sinjac i te kako ima dubine od preko sto metara.
Sve se promenilo kada se pojavio čovek kome legenda o zapregi nije dala mira. Speleolozi, istraživači krša i ronioci počeli su da istražuju jezero. Još 1984. godine, prvi zaron u mutne vode Plaškog bara otkrio je dubinu od 42 metra – i nagoveštaj da ima još. Četvrt veka kasnije, narednim zaronima zabeležena je dubina od 103 metra, sa natuknicom da istraživanja mogu ići dalje.
Godine 2016, u sklopu petnaeste međunarodne speleoronilačke ekspedicije DDISKF-a iz Zagreba, pod vođstvom Tihomira Kovačevića Tihija – istog čoveka koji je decenijama verovao u legendu – ronilački tim na čelu sa Luigijem Casatijem dosegao je neverovatnu dubinu od 203 metra. Dalje se sa tadašnjom opremom nije moglo, ali otkriveno je nešto što je decenijama izgledalo nemoguće – nestala volovska zaprega, očuvana i prepoznatljiva na dnu Sinjca.

Trenutno nema komentara! Budite prvi