Slavija je pre 150 godina izgledala sasvim drugačije: Čak ni agregatno stanje nije isto
Kad danas kažeš Slavija svi imaju slične asocijacije: gužva, kružni tok, fontana.
Ipak, ovaj deo Beograda pre nije izgledao ovako. Čak mu ni agregatno stanje nije bilo isto.
Slavija je pre manje od 150 godina bila velika bara. OK, romanzičnije, bila je jezero, ali ne zapravo je bila bara.
Na istočnom rubu tadašnjeg Beograda nalazio se močvarni teren, natopljen kišnicom i vodama koje su se prirodno slivale Vračarskim potokom, malim, ali značajnim vodotokem koji je tekao ka Savi kroz današnju Nemanjinu ulicu.
Istorijski izvori, turistički vodiči i putnički opisi složno navode da je prostor današnje Slavije bio močvaran, mesto gde su lokalni stanovnici čak lovili divlje patke.
Teren je bio izazov za urbaniste: voda se skupljala u prirodne lokve, a poplave su bile česte tokom prolećnih kiša.
Ipak, krajem 19. veka, kada je Beograd počeo da se širi i urbanizuje, ovaj prostor postaje predmet sistematske transformacije.
Bara je postepeno isušena i zatrpana, a zemljište parcelisano i uređeno, delom zahvaljujući radovima Francisa Mackenzija, poznatijeg kao Englezovac, koji je imao ključnu ulogu u urbanizaciji Vračara i okolnih delova grada.
Ime „Slavija“ pojavljuje se kasnije, u kontekstu parcelisanja i razvoja – prvo u dokumentima vezanim za gradnju hotela i konoba na ovom prostoru. U istorijskim izvorima, međutim, nema potvrde da je mesto nosilo nazive poput „Simina bara“ ili „Slavijsko jezero“. U ranijim beleškama i opisima koristi se jednostavno „bara“ ili „močvara“, često u vezi sa Vračarskim potokom, koji je služio i kao prirodni sistem odvodnjavanja.

Transformacija Slavije od prirodne bare do urbanog centra ilustracija je širih procesa u 19. veku: Beograd se širi, močvare nestaju, a tokovi manjih potoka bivaju kanalisani ili zatrpani. Ono što je nekada bila vlažna, poplavljena ravnica, danas je gusta gradska mreža ulica i tramvajskih pruga.
Sledeći put kada prođete pored Slavije, dok gledate fontanu i gradsku vrevu, setite se da stojite na mestu nekadašnje barice – ostatku prirodnog pejzaža koji je oblikovao istoriju ovog dela Beograda.

Svaka ta zgrada je umetničko delo. Danas je to socrealističko ruglo.
Bila kafanamai kraj bgd i pekli se jaganjci..
Naravno Beograd je pre 150 godina bio mali pogranicni grad.