Sve devojke u Beogradu pričaju o ruskom manikiru – ja sam ga probala i evo šta je drugačije
Ruski manikir već neko vreme je apsolutni hit u salonima širom Beograda — ali malo ko zna kako ta tehnika zapravo izgleda iz ugla nekoga ko dolazi iz zemlje u kojoj je i nastala.
Razgovarali smo sa Dariom Smirnovom, osnivačicom studija “nails pwr”, poreklom iz Rusije, koja ovu metodu radi već osam godina i veruje da je upravo preciznost ono što je čini posebnom.
„Manikirom se bavim već osam godina, počela sam još sa 19. Od samog početka mi se dopao upravo taj pravac – ruski manikir“, priča Darija, te dodaje:
„To je tehnika rada aparatom, makazicama ili grickalicama, plus izravnavanje i jačanje gel lakom. U Rusiji je ta tehnika jako popularna i izgleda maksimalno uredno. Osim toga, to je suvi manikir – bez potapanja ruku u vodu, sve se radi aparatom i alatima. Za mene je to bio veliki plus.“
Kaže da je i posle svih ovih godina podjednako fascinirana rezultatom.
„Sećam se koliko me je impresioniralo kako nokti izgledaju nakon izravnavanja: savršen odsjaj, tanki, uredni nokti bez neravnina, a pritom sačuvana prirodna lepota. Odmah mi je bilo jasno – e to je to, ovo vredi uraditi. I od tada, već osam godina, radim baš u toj tehnici.“
Na pitanje šta ju je najviše iznenadilo u ovom poslu, odgovara bez razmišljanja:
„Za mene je najneočekivanije to koliko je naše telo pametno i kako se prilagođava. Na primer, kada nokti postanu duži, telo ‘pušta’ dodatnu kožu ispod njih – to je hiponihijum, da bi nokat čvršće stajao i ne bi se odvojio od ležišta. Ili, ako ruke često dolaze u kontakt sa hemikalijama bez rukavica, koža sama postaje grublja, kutikula brže raste – sve su to zaštitne reakcije. Svaki put se iznova divim koliko je telo adaptivno.“
Ipak, priznaje da posao nije lak: „Druga stvar, koja me je baš šokirala na početku, jeste koliko je ovaj posao zapravo težak. Sa strane može da izgleda kao: malo si učio, malo vežbao – i eto te kao majstor. Ali u stvarnosti je to jako precizan posao koji traži strpljenje, pažnju, konstantno usavršavanje. Iskreno, nemoguće je opstati u ovom poslu ako ga ne voliš svim srcem. Zato što stvarno traži mnogo: i emocionalnu snagu i fizičko zdravlje – naročito oči i leđa. Ali ako stvarno voliš manikir, onda sve to ima smisla.“
Kao neko ko dolazi iz zemlje u kojoj se ruski manikir odavno podrazumeva, Darija jasno vidi razliku između pristupa u Rusiji i Srbiji.
„U Srbiji, po mom mišljenju, više se drže evropskog stila manikira – klasičnog mokrog, sa potapanjem kože. Aparat se koristi ređe. U Rusiji je već odavno razvijen jako strog sistem dezinfekcije i sterilizacije – skoro kao u stomatologiji. Koristimo jednokratne alate, sve se detaljno obrađuje. Može se reći da je to dovedeno do nivoa pedantnosti: stolovi, prostorije – sve mora biti savršeno čisto.“
„U Srbiji je pristup opušteniji. Ne mogu da kažem da je manikir ovde nehigijenski, samo su u Rusiji pravila stroža, pa ih mi striktnije poštujemo. Ali vidim da i srpske majstorice aktivno uče od ruskih – prolaze kurseve, online i uživo, koriste ruske proizvode i opremu – na primer, usisivače za prašinu. Tako da se kultura postepeno meša.“
Darija retko odbija klijentkinje, ali uvek vodi računa o zdravlju:
„Ne mogu da se setim da sam baš odbila nešto da radim. Nekad se desi da klijentkinja ima konkretan primer, a nama fali materijal – tad se jednostavno dogovorimo ili nađemo drugo rešenje. Ali odbijamo da radimo kada bi to moglo da bude štetno za zdravlje – na primer, ako osoba ima alergiju, oboljenja noktiju ili kože koja bi se mogla pogoršati zbog materijala.“
Ako bi njeni nokti mogli da govore, kaže da bi joj se zahvalili.
„Verovatno bi rekli – hvala! Hvala što sam sada majstor i znam da razlikujem dobar manikir od lošeg, što umem da prepoznam kada nešto može da naškodi i da to sprečim. A sigurno bi mi se zahvalili i za naš studio – jer ovde može da se ostvari svaka ideja, pa i najluđa.“
A jedna od tih „najluđih“ ideja stigla je od stalne klijentkinje.
„Došla mi je jedna stalna klijentkinja sa referencom za manikir… i to nije bila fotka sa Pinteresta, nego slika koju je generisala veštačka inteligencija! Isprva sam se malo uplašila — delovalo je kao da to uopšte nije moguće rekreirati. Ali pokušale smo: izabrale boje, šljokice, kristale — i na kraju je manikir ispao veoma sličan originalu.“
Za Dariu, manikir nije samo posao. On je način izražavanja, spajanje estetike, discipline i pažnje prema svakom detalju.
„Svaka žena je drugačija — neka je mama, neka poslovna žena, neka domaćica. I za svaku možeš osmisliti manikir koji će baš nju odražavati. Upravo ta raznolikost je ono što volim u svom poslu.“

Trenutno nema komentara! Budite prvi