Iskustvo Srbina u Zagrebu koje je privuklo hiljadu komentara
Stefan Rakić, srpski putnik, odlučio je u aprilu lično da istraži Zagreb, nakon što je dobio razna upozorenja o mogućim neprijatnostima. Svoje utiske nedavno je podelio na Instagramu, ističući da je želeo da proveri stvarnu atmosferu u gradu iz prve ruke, prenosi index.hr.
„Kakve sam to neprijatnosti imao kao Srbin u centru Zagreba? Ma nikakve, stari moj, šta bi bile“, rekao je u svom snimku, dodajući da je pre puta čuo mnogo saveta da pazi gde ide i kako se ponaša zbog naglaska i beogradskih tablica.
Ipak, umesto predrasuda i neprijatnih situacija, dočekala ga je potpuno drugačija atmosfera. „I od svega toga, ništa! Ljudi su prijatni, nasmejani, niko se nije okrenuo, niko nas nije pogledao popreko. Zagreb je lep i miran grad, nije prevelik i sve što vam treba možete stići pešice“, istakao je Stefan.
On je naglasio da je svoje iskustvo podelio upravo kako bi pokazao da stvarnost često nema veze sa neutemeljenim strahovima.
Njegova objava je brzo postala viralna, a u komentarima su se javili brojni Hrvati, ali i Srbi. Iako su neki pisali da su tokom posete Hrvatskoj doživeli manje neprijatnosti, većina komentara bila je pozitivna:
„Siguran si, buraz, i uvek dobrodošao“, „Svaka čast. Našima što su bili dobri, tebi što si rekao istinu“,
„Zagreb je otvoren i liberalan grad. Takođe, ima mnogo srpskih radnika u Zagrebu. Dobri ljudi su uvek dobrodošli“ – samo su neki od komentara.
U komentarima su se Hrvati osvrnuli i na svoja iskustva prilikom posete Beogradu. „Tako su i nas plašili za Beograd, a tretirani smo kao carevi. Ljudi su toliko ljubazni, susretljivi, dragi“, napisala je jedna Hrvatica.
S njom su se složili i drugi: „Nama su svaki put, a bili smo bar deset puta, govorili da je Beograd rizičan. Svaki put smo tako lepo dočekani da se vraćamo svake godine!“

Znaci svi drgi su lagali pocev od srpske dece koja su htela da se bave folklorom u Rijeci ili oni srpski lazovi karatisti u Splitu,da ne nabrajam dalje.
Dokle smo dosli….od devedesetih na ovamo…Srbin u Tagrebu nije dobio batine…ODLICNO…BRAVO…
Budala je bilo i bice ih uvek i ovde, i tamo. Kao neko cija porodica je skoro nestala od 1941 do danas, a u Hrvatskoj nema vise nijednog zivog rodjaka, koliko god volela svoje prijatelje i kolege iz Zagreba, svaki put kada udjem na teritoriu sadasnje Hrvatske imam knedlu u grlu.
ProgutAj knedlu, i nastavi dalje!
Ostani da zivis tamo, da dobijes decu, pa kad shvatis da od dece moras da krijes da su Srbi, onda pisi.
Progutaj knedlu i nastavi dalje! 9
Samo ti idi prijatelju, kad tad će neko da te nalupa.
Sad kad si objavio svoju sliku, biće im lakše da te registruju…
Imaš sreće nisi naleteo na budalu
Miodraže druže, rodjen sam u Srbiji, otac mi se zove Srboljub, dakle sve i da sam hteo da krijem, nisam mogao da sakrijem da sam Srbin. Kao Srbin sam 1991 godine dobio posao u hrvatskoj državnoj firmi, otkupio društveni stan, i nikada mi nije ni dlaka s glave pala niti me iko popreko pogledao. Kao što vidiš nisam zaboravio ni da govorim ekavicu, a često sam i u jednoj od dve srpske pravoslavne crkve u mom gradu, u kojoj sam i kršten. A ti se dobro zamisli da li je do svega do čega je ne tako davno došlo, došlo upravo zbog takvih koji umesto da vole, mrze bližnjeg svog. Moliću se Bogu da te prosvetli. Aj ćao!
Moja svekrva je Hrvatica iz Gospica i udajom za Srbina njena familija je prekinula sve kontakte sa njom sem brata! Kada sam ja poslovno isla za Zagreb davnih devedesetih ona je pozvala svoju sestru koja je zivela sama i pitala da li mogu da kod nje odsednem! Odgovor koji je dobila ne bih ovde ni da napisem …