Šta je „osvetnički otkaz“ i zašto zabrinjava poslodavce
Novi trend na tržištu rada privukao je pažnju poslodavaca širom sveta – 2026. je već prozvana godinom „osvetničkog otkaza“. Reč je o fenomenu u kojem zaposleni, nezadovoljni toksičnom radnom sredinom, odlučuju da posao napuste odmah, bez najave i bez poštovanja otkaznog roka, piše Unilad.
Ovaj trend nadovezuje se na ranije poznate pojave: „tihi otkaz“ (quiet quitting) – kada zaposleni rade minimum potreban za platu, i „glasni otkaz“ (loud quitting) – kada odlazak prati javno isticanje nezadovoljstva i kritika na račun posla ili kompanije.
Prema izveštaju portala za zapošljavanje Monster, prenosi Index.hr skoro polovina američkih radnika priznaje da je u poslednjih nekoliko godina pribegla „osvetničkom otkazu“. Zanimljivo je da se na ovakav potez ne odlučuju samo mladi zaposleni, već i oni sa više iskustva, koji u kompaniji rade i po dve godine pre nego što „dotaknu plafon“ svoje tolerancije.
Glavni okidač – toksično radno okruženje
Praksa „osvetničkog otkaza“ uglavnom proističe iz potrebe da se postave granice prema toksičnim radnim mestima, gde nezadovoljstvo raste zbog problema sa menadžmentom, radnim vremenom ili opterećenjem.
„Iznenadni odlazak nije samo individualna odluka, to su signali upozorenja koji blješte kroz kulturu radnog mesta“, objašnjava Vicki Salemi, stručnjakinja za karijere iz Monstera. „Kada zaposleni odu bez najave, to je često zato što su izgubili poverenje u rukovodstvo ili osećaju da se njihov glas ne čuje.“
Izveštaj potvrđuje da su toksična radna mesta, loše upravljanje i osećaj potcenjenosti glavni razlozi za nagli odlazak, dok je samo 4% ispitanika navelo platu kao problem.
Domino efekat na kolege
Iako niko ne može zameriti zaposlenom koji preuzima kontrolu nad svojom karijerom, ovakvi odlaci imaju posledice. Oko 60% američkih zaposlenih izjavilo je da su nakon „osvetničkog otkaza“ kolege morale da preuzmu dodatni teret posla.
Posledice se ogledaju u kašnjenju projekata, preopterećenosti preostalih članova tima i padu morala. Ipak, čak 90% zaposlenih podržalo bi kolegu koji se odluči na ovakav potez ako je reakcija na loše radne uslove.
Šta kompanije mogu da urade?
Ključ prevencije je kreiranje pozitivnog i poticajnog radnog okruženja sa stabilnim menadžmentom koji sluša zaposlene i rešava probleme na vreme.
Izveštaj takođe predlaže jasne okvire za napredovanje, nagrađivanje dugogodišnjeg rada i vrednovanje individualnih veština i perspektiva zaposlenih. Pravedna i konkurentna plata takođe je značajan faktor za zadržavanje kadrova.
„Na današnjem konkurentnom tržištu rada, proaktivno rešavanje ovih problema moglo bi značiti razliku između iznenadnog gubitka talenata ili izgradnje lojalne i dugoročne radne snage“, zaključuje izveštaj.
Razmišljate o „osvetničkom otkazu“?
Emily Button-Lynham, osnivačica konsultantske firme EBC, za Harper’s Bazaar savetuje: „Ključni savet je ne donositi ishitrene odluke, pogotovo one vođene emocijama.“
„Uvijek savetujem klijentima da procene da li je napuštanje posla jedina opcija. Korisno je zapitati se šta vam znači uspeh, kako želite da izgleda vaš budući život i kako trenutni posao može da vas približi tome.“
Button-Lynham preporučuje i da razmislite šta bi vas moglo zadržati – veća odgovornost, fleksibilnost, bolja plata ili priznanje – i da o tome otvoreno razgovarate sa poslodavcem.

Trenutno nema komentara! Budite prvi