Da li kijanje treba da vas brine?
Koliko bi zapravo trebalo da nas brine kijanje? Zavisi koga pitate. U Odiseji Telemah kine nakon Penelopine molitve da joj se muž uskoro vrati kući i reši se prosaca – što ona vidi kao dobar znak za Odisejevu stranu, a vrlo lošu vest za prosce.
U Anabazi Ksenofont tumači kijanje jednog vojnika kao božansku potvrdu da njegova vojska može da se probije nazad do svoje teritorije – odlične vesti za njih – dok Sveti Avgustin pomalo neodobravajuće beleži da su ljudi u njegovo vreme imali običaj da se vrate u krevet ako kinju dok obuvaju papuče. Ali da li je kijanje znak bilo čega osim patogena, polena ili – moguće – zagađenog vazduha?
„To je fizička reakcija kojom telo pokušava da se oslobodi nečega što ga iritira“, kaže Šina Krukšank, imunološkinja i profesorka na Univerzitetu u Mančesteru. „Pored očiglednih dlačica u nosu koje neki ljudi skraćuju, svi imamo i cilije – mikroskopske dlačice u nosu koje se same pokreću i registruju podražaje. Ako se nešto u njima zaglavi, to pokreće signal nervnim završecima koji poručuju: ‘Hajde da se ovoga rešimo.’ I to izaziva kijanje.“
Tu iritaciju mogu da izazovu mnoge stvari: alergeni, virusi poput prehlade ili gripa, kao i nadražujuće materije poput prašine ili bibera. Ali to nije jedini razlog zbog kojeg možete kijati. Trigeminalni nerv, koji je odgovoran za razne senzorne i motoričke funkcije u predelu lica, može da reaguje na sve – od hladnog vazduha do čupanja obrve – i da pokrene signal za kijanje čak i kada to nije nužno potrebno.
Možda najzbunjujuće od svega, neki ljudi kijaju kada su izloženi jakom svetlu – fenomen koji su istraživači osamdesetih duhovito nazvali autosomno-dominantni kompulsivni helio-oftalmički izliv, odnosno Achoo sindrom. Tačan mehanizam još nije u potpunosti razjašnjen, ali zna se da je nasledan i urođen, piše Gardijan.
Zašto je ovaj fiziološki refleks baš ovakav? Kijanje je jedna od najeksplozivnijih i najsnažnijih nevoljnih radnji koje ljudsko telo može da izvede: trbušni i grudni mišići izbacuju vazduh iz pluća. Ipak, nije toliko snažno kao što se ranije mislilo – novija istraživanja sugerišu da vidljivi protok vazduha putuje manje od jednog metra, brzinom oko 16 km/h, a ne 160 km/h koliko se ranije verovalo. Kijanje takođe ne preskače otkucaj srca niti će vam očne jabučice iskočiti ako držite oči otvorene (oba su urbana mita). Ali zašto reakcija mora biti tako silovita?
„To je osnovni zaštitni mehanizam“, kaže Krukšank. „Prvi deo imunog odgovora pokušava da spreči ulazak štetnih materija, a sledeći je da ih izbaci. Može da se otme kontroli u veoma prašnjavim prostorijama ili kod alergena, ali to je zapravo razumna reakcija koju vidimo kod mnogih sisara.“
Šta nam kijanje može reći o neposrednoj opasnosti, pitanje je koje naučnike i dalje zanima. Krukšank je, recimo, radila na projektima građanske nauke koji su istraživali kako zagađenje utiče na alergije i, ne iznenađuje, otkrila jasnu vezu između zagađenih sredina i težih, dugotrajnijih simptoma. „Znamo da zagađenje oštećuje sluzokožu nosa i pluća i time olakšava ulazak štetnih materija. Ali postoje i dokazi da može da ‘reprogramira’ imuni sistem i učini da reaguje neprimereno.“
Koliki rizik samo kijanje predstavlja? „To je teško proučavati jer je kijanje nevoljno i relativno retko“, kaže Ketrin Noks, profesorka inženjerstva životne sredine na Univerzitetu u Lidsu i stručnjakinja za patogene u vazduhu. „Imamo mnogo više podataka o česticama koje ispuštamo dok govorimo, dišemo, pevamo ili kašljemo, jer to možete tražiti od ljudi da rade – ali o kijanju znamo manje.“
Infekcije koje se mogu preneti kijanjem uključuju prehladu, grip i kovid, ali i tuberkulozu, boginje, zauške, rubeolu, varičele, respiratorni sincicijalni virus, mononukleozu i adenovirus.
Ako imate bolest koja se prenosi kijanjem i ne želite da je širite, najbolje je da kijanje uhvatite u maramicu. „Vampirsko kijanje“ – pokrivanje lica pregibom ruke – takođe je dobra alternativa. Važno je znati da dodirivanje predmeta nakon kijanja u šaku može preneti zarazu, iako rizik varira: časopis Lancet navodi da je početni rizik prenosa kovida preko površina bio „pretpostavljen na osnovu studija koje malo liče na stvarne uslove“.
Šta ako ste zabrinuti zbog tuđeg kijanja? „Ako pokušavate da izbegnete nekoga ko je zarazan, a ne možete da napustite prostoriju, jedina realna opcija je maska poput FFP2“, kaže Noks. „Ali svima koji često kijaju savetovala bih da razmisle da li uopšte treba da izlaze.“
Dakle, kijanje može biti znak zagađene sredine, nagoveštaj bolesti ili samo posledica čupanja obrva. Ako ga ne prate drugi simptomi, verovatno nema razloga za brigu – i svakako ne znači da vam duša pokušava da napusti telo.
Ipak, lepo je reći „nazdravlje“ kada neko kine. Čak i kod nevoljnih refleksa, neke stare fraze ostaju stvar pristojnosti.

Trenutno nema komentara! Budite prvi