“Ovo nije samo filmska i televizijska freska Srbije, već cele Evrope”: Ovako je jedan od najpoznatijih svetskih pisaca pričao o seriji Vuk Karadžić
Serija Vuk Karadžić će konačno imati svoju reprizu na RTS-u, ali u poprilično nepopularnom terminu.
RTS je seriju vratio u program, ali u terminu koji zvuči kao test iz izdržljivosti: praktično pred ponoć. U programskoj šemi RTS 1, „Vuk Karadžić“ stoji u ponedeljak od 23:50.
Zanimljivo je, međutim, da su pojedini mediji prethodno najavljivali sasvim drugačiji raspored – recimo, da serija ide nedeljom u 17:25. Ako pratite priču po mrežama, baš ta vrsta „šetnje“ po terminu dodatno doliva ulje na vatru: ljudi su već bili spremni za (relativno) pristojan popodnevni slot, pa je kasnonoćna varijanta dočekana uz kombinaciju bunta i FOMO-a. A kad publika oseti da joj se kultni naslov „gura“ u zapećak, nastane ono klasično: teorije zavere i pitanje – gde je serija bila toliko dugo?
Jedna od tvrdnji koja se često ponavlja u novijim tekstovima jeste da „Vuka“ na RTS-u nije bilo godinama, čak „petnaest“. RTS o razlozima višegodišnjeg odsustva u samoj programskoj najavi ne daje objašnjenje (bar ne na mestu gde je publika najčešće traži), pa prostor popunjavaju nagađanja: od obične programске politike i prava, do tvrdnji da je serija jednostavno „ispala iz rotacije“ u kojoj se stalno vrte isti naslovi. U praksi, činjenica da se o seriji pričalo i pre nego što je uopšte počela repriza govori koliko joj je status narastao u međuvremenu.
A taj status nije nastao iz nostalgije, nego iz skale na kojoj je serija rađena. U RTS-ovom osvrtu na seriju navodi se da je „Vuk Karadžić“ sniman ambiciozno, pune četiri godine, da je rađen kao „dvadesetdvočasovna televizijska storija“ i da je podeljen u 16 epizoda, uz snimanja „širom Jugoslavije, ali i Evrope“, na autentičnim lokacijama koje je Vuk za života obilazio. To je ona vrsta projekta koju današnji gledalac instinktivno prepozna kao „nešto što se više ne pravi“ – ne zato što nema tehnike, nego zato što se retko ko danas usudi da televiziju tretira kao veliku istorijsku pozornicu, bez skraćivanja i bez žurbe.
U istom RTS-ovom tekstu stoji i jedan od ključnih podataka koji se danas najčešće prepričava kao trivija: serija je, dobila Gran-pri Evrope na festivalu u Rimu. Čuveni pisac Umberto Eko je, kako je autor serije Đorđe Kadijević ispričao u podkastu Filmogram, izjavio kad je dodeljivao Kadijeviću nagradu da ova serija nije samo filmska i televizijska freska Srbije, već cele Evrope.
Epoha je ovde stvarno „glavni lik“, jednako koliko i Vuk. RTS seriju opisuje kao priču o „jednoj velikoj epohi – nacionalne i kulturne revolucije“, kroz koju prolazi čitav niz istorijskih ličnosti, od Karađorđa i Dositeja do Getea i Branka Radičevića. Zato se i danas gleda kao više od biografije: kao ekranizovana mapa jednog veka u kome se jezik, identitet i politika stalno sudaraju – i to bez pokušaja da se sudar ulepša.

U 23,50 sram vas bilo sa rts-a, bitno je da se radoševa baba češlja poslednjih pet godina
Serija je vrlo loša. Sve te istorijske ličnosti i mesta to ne mogu da sakriju. Loš scenario, loša režija, sve tako slično “vremenu smrti”.
A ti si neki čuveni “anonimni” filmski stručnjak?
Ništa im nije sveto, baš im treba Vuk da vide koliko su neuki, zato pred ponoć
Bitno je da se baba češlja
Dzaba sve kad rts emituje seriju u 23 50 h kad svi spavaju, ne smeju da je puste u 20 h da mogu svi da je pogledaju.
Sramota
Пошто мора да се 115. пут репризира ова рашчупана баба коју нико не може да очешља, једна од најбољих и најцењенијих серија у Европи, мора да се скрајне у потцењивачки термин поноћних сесија. Какви уредници, каква телевизија, таква и програмска шема. Или краће СРАМОТА, коју ми грађани плаћамо.
Plaše se i mrtvog Karađorđa…