Zašto je česnica u Vojvodini slatka: Sve je iz inata, a mi imamo recept
U Vojvodini, kao i u ostatku Srbije, Badnje veče i Božić obiluju tradicijom, ali postoji jedna lokalna posebnost: česnica – božićni kolač koji se lomi za sreću – ovde je gotovo uvek slatka.
Peče se na Badnje veče, a deli ukućanima nakon božićnog ručka. Sam naziv „česnica“ potiče od reči čest, što znači deo ili sreća, jer se kolač lomi na onoliko delova koliko je ukućana. U nju se stavlja novčić, uglavnom onoliko koliko ima dece u kući, a tradicionalno i zrno pšenice, kukuruza ili iver od seče badnjaka – simboli plodnosti i blagoslova. Novčić se potom čuva na ikoni sve do narednog praznika, a od prethodnih kovanica domaćice pripremaju so za novu godinu.
Ako danas pitate domaćice zašto je česnica u Vojvodini slatka, dobićete jednostavan odgovor: „Da bi i godina bila slatka.“ Ipak, iza ovog običaja krije se istorijska priča koja seže u doba Marije Terezije.
Za vreme njene vladavine, uveden je porez na sečenje slavskog kolača kako bi se ograničila raskoš prilikom proslava. Srpsko stanovništvo u Austrougarskoj, poznato po svojoj upornosti, reagovalo je inatom – prestali su da mese obredne kolače. Slatki kolač koji se lomi na delove, i dalje obavezan za Božić, omogućavao je da se običaj održi, a da porez ne bude plaćen.
Česnica u Vojvodini stoga nije obična pogača.
U nju se, osim meda i sušenog grožđa, umešaju simboli plodnosti i blagoslova, dok se tekstura i slatkoća bliže baklavi nego običnom hlebu.
Prelazak preko Dunava i Save donosi iznenađenje – u ostatku Srbije božićni kolač je često pogača, dok ovde dominira slatki obredni kolač.
Vojvođanski praznični običaji ne staju samo na česnici.
Na Badnji dan deca učestvuju u korinđanju, jedinstvenoj praksi koju retko srećete u ostatku Srbije. Opremljena pesmicama i blagoslovima, idu od vrata do vrata, pevajući domaćinima „Srećan Božić“ i u zamenu za čestitku dobijaju slatkiše i male poklone. Ovaj običaj ne samo da uveseljava decu, već čuva duh zajedništva i lokalne tradicije.
U Vojvodini, česnica i korindjanje tako grade jedinstvenu prazničnu atmosferu – spoj istorije, inata i slatkih rituala, koji svake godine podsećaju na bogatstvo i raznolikost božićnih običaja u regionu.
Evo i recepta
Česnica recept
Potrebno je:
Pakovanje kora
1 kg mlevenih oraha
1 kg šećera
250 gr putera
1 čaša ulja
Priprema:
Odvojiti četiri kore za dno pleha, ređati ih i mazati svaku sa smesom od otopljenog putera i ulja. Na četvrtu staviti deo oraha. Pa kora, pa orasi, pa kora pa orasi. Dinar negde između. Na kraju, ponovo idu 4 kore. Tri mažete uljem i puterom, četvrti samo stavljate na vrh. Nju ćete kasnije baciti, ona samo služi da česniva ne izgori. Isecite česnicu i stavite je u zagrejanu rernu. Pecite prvo 10 minuta na 200 stepeni, posle još 30 minuta na 180 stepeni. Sve zavisi od rerne, gotova je kada porumeni.
Dok se peče skuvajte sirup od šećera i litre vode, koliko šećera toliko vode, i stavite ga da se prohladi.
Kada je česnica gotova zalijte je mlakim sirupom, dobro sa svih krajeva i ostavite je za kraj božićnog ručka.

Samo se nepreliva,nije to baklava,nego se premaže medom i neseče se,jer nož neide u česnicu.
Ne, to nije vojvodjanska česnica. Ona treba da bude suva, bez prliva i slično i kao takva, može dugo da stoji.
Mislim daje to upliv katoličanstva, pre nego “inat Mariji Tereziji” – pogledajte italijanski PANNATONE….