Ovo je jedan od najmisterioznijih srpskih manastira: Ovakve freske u životu niste videli, a nose sa sobom duboku poruku
U podnožju Stare planine, između Pirota i Dimitrovgrada, na obali reke Jerme, stoji tiho čudo – manastir Sukovo, pravoslavna svetinja koja kao da stoji izvan vremena.
Daleko od urbanog šuma i brzih puteva, na raskrsnici koja vodi ka manastiru Poganovo, Sukovo nudi nešto više od duhovnog mira: ono nudi priču.
Unutrašnjost manastira skriva jednu od najneobičnijih fresaka u srpskoj sakralnoj umetnosti – prikaz Svetog Hristofora sa životinjskim (psećim) licem. Ova freska izaziva podjednako divljenje, zbunjenost i tihu radoznalost.
Freska Svetog Hristofora u manastiru Sukovo:
Prema staroj legendi, Hristofor je pripadao plemenu tzv. psoglava – mitskih bića sa telom čoveka i glavom psa. U rimskoj vojsci zarobljen, kasnije se preobraća u hrišćanstvo, dobija ime Hristofor i postaje svetitelj. Njegova freska u manastiru nije samo umetnički kuriozitet, već i svedočanstvo o neobičnom spoju predanja, simbola i vere. Umesto da ga izbrišu kao “grešku”, monasi su ga ostavili – kao znak da svetost ne bira lice, već srce.
Bogorodica sa krilima: freska kao molitva
Još jedno vizuelno iznenađenje čeka vas na suprotnom zidu – Bogorodica sa krilima. U hrišćanskoj umetnosti, krila su tradicionalno rezervisana za arhanđele i svetog Jovana Preteču, a ne za Majku Božju. Ipak, freska u Sukovu, sa natpisom koji moli da nas Bogorodica „svojim krilima čuva i štiti od napada zloga“, odiše simbolikom majčinske zaštite. Nije dogma – već emocija.
Ova interpretacija ne odstupa od pravoslavne ikonografije, već je nadograđuje – tiho, poetski i sa verom dubljom od forme.
Zaboravljeni dragulj Istočne Srbije
Manastir Sukovo datira još iz rimskog doba, a pre Drugog svetskog rata bio je muški manastir. Danas je dom pravoslavnih monahinja i mesto tišine, molitve i neobičnog umetničkog izraza. Iako nije među najpoznatijim svetinjama u Srbiji, Sukovo polako ali sigurno ulazi u sferu pažnje onih koji tragaju za autentičnim duhovnim iskustvima – ali i ljubitelja umetnosti koji znaju da vrednost ne leži u popularnosti.
Ono što Sukovo nudi nije spektakl. To je miran razgovor između čoveka, kamena, freske i tišine. A u toj tišini, možda ćete začuti i nešto što ste odavno zaboravili – duboku, arhaičnu potrebu da verujete u čuda.

SVETI HRISTOFOR JE PO PREDANJU NA RAMENU PRENEO PREKO REKE ISUSA HRISTA.BIO JE IZUZETNO VISOK I PRELEP TE SE MOLIO BOGU DA NU DA PSEĆU GLAVU.JEDNA OD LEGENDI VEZANA ZA OVOG SVETCA.
Milane, hvala .
Kanjon reke Jerme je pravi prirodni biser.
Topla preporuka za posetu manastirima Poganovo i Sukovo. Obavezno posetiti Pirot, lepo uredjeni grad po meri čoveka.
Čuvajmo i posećujmo naše svetinje,
one su nas održale u veri.
Zabeležena i naslikana čuda, nisu plod mašte stvaraoca, već poruka da čuda postoje!!! Nevidljivo, postoji!!! To nije zastrašivanje, već vera, nada i ljubav❤️. Treba otići TAMO gde se TO oseća♾️
Mi smo više učeni da su Majorka,Tasos,Bali,Maldivi …lepši i pristupačnije našem džepu a sirotinji je i Pirot daleko,teško se to menja ako ne vratimo u udžbenike rečenicu”upoznaj SVOJU domovinu ,da bi više voleo”
Da to je prava poruka.Da svi letujemo u Srbiji ali sa grčkim cenama letovanja ,bili bi najbogatija zemlja.
Trebaju škole da organizuju izlete i obilaske naših krajeva.Nama su škole organizovale i mi nismo išli van zemlje, doduše bila Jugoslavija.Obilazili smo čak i fabrike i gledali proizvodnju.Ja sam na jednom takmičenju osvojila nagradu i druge djake koji su iz raznih oblasti takodjer pobedjuvali vodili u obilaske naših znamenitosti po zemlji.