Crveni kiosk u početku služio samo za ukras: Stari isečak iz 1975. otkriva kako su viršle bile zaglavljene u administraciji
Sećate li se crvenih kioska za viršle, koji su danas već legendarni simbol beogradske ulične hrane? Na jednom starom isečku iz novina, koji je osvanuo na X-u, vidi se koliko je papirologije i administrativnih peripetija stajalo između Beograđana i njihove prve viršle.
Prva crvena kućica trebalo je da otvori vrata 1. septembra 1975. godine. Ali, iako su kiosci već stajali na svojim mestima, administracija je uspela da ih „ukoči“. Prvi problem su bili priključci na struju, a kada je i taj birokratski čvor razrešen, počela je prava trka za pribavljanje dozvola i uverenja.
kiosci PKB, od 1. septembra '75. pic.twitter.com/Xmm3VU8mUc
— Valentina Branković (@BibliotekarkaX) January 17, 2024
Institut zaštite na radu morao je da izda svoje odobrenje, skupština opštine da „ima reč“ o lokaciji, a potom je hrpa papira odlazila u Gradski sekretarijat za inspekcijske poslove da bi se odobrila upotreba kioska. I tu avantura nije završena – svaka kućica morala je da se registruje kao posebna poslovna jedinica pred Privrednim sudom.
Tek kada bi svi pečati i potpisi bili na mestu, kuvarice bi konačno mogle da uključe rešoe i skuvaju prve viršle. Do tada, jedini kiosk koji je radio bio je onaj na Adi, dok su ostali strpljivo čekali svoje papire.
Ako su, pak, kućice i početkom septembra ostale zatvorene, to je bio jasan znak da je nešto ponovo „zaškripalo“ u administraciji.
Ovaj mali zapis iz prošlosti pokazuje koliko je put do jednostavne užine nekad bio dug i trnovit – i koliko je Beograd morao da sačeka svoje crvene kioske i prve viršle „iz šubera“.

Ko nije probao viršle ili kobasice sa senfom iz tih kioska, taj ne zna šta je pravi ukus. Uživanje!
Upravo tako. A gde su oni “trouglasti” jogurti? Najlepši deo mog detinjstva.
Tako je !
Bravo za Dr., jedinstvene virške u kiflu sa senior! Vov…To su bili dani..
Upravo tako. A gde su oni “trouglasti” jogurti? Najlepši deo mog detinjstva.
Vratite ukus trouglastih jogurta.Ovi gusti tek kad odstoje 5 dana slice njima ali pakovanje takodje znaci.Pijes iz trouglica
Eh šta bih dao da opet osetim te mirise i ukuse, tih “pucketavih” viršli i blagog senfa u svežoj mekanoj zemički – kao klincu provincijalcu to mi je bio omiljeni deo ritiala posete prestonice…Neko mi je pre par godina pričao da postoji neki restoran u Beogradu čiji gazda zna recept za te viršle, i pravi ih odabranim gostima?
U Banjaluci su bili pored RK Zenit, tzv. Parkić… Nikad više takve kohezije među mladima.
Postojao je kiosk sa viršlama, kod okretnice tramvaja broj 6 na Tašmajdanu, još krajem pedesetih godina.Viršle su se prodavale između dve kriške hleba, nije bilo zemički.