Vedrana Rudan: „Želim biti sretna, želim biti sretna, želim kupiti nešto”

Svima nam se desilo da imamo trenutak u kome želimo da častimo sebe nečim, samo zato da bismo se bolje osećali, a ne razmišljamo da li nam je to zaista i potrebno.

Nova kolumna književnice Vedrane Rudan pod nazivom A što će vam to? na blogu Avanture slijepe kurve bavi se ovom temom, na njoj svojstven način, a u nastavku je prenosimo u celosti.

“Depresivna sam”, rekla sam mužu. “Opet?” “Opet.”

“Moram nešto kupiti. Što misliš, da kupim novu zahodsku školjku?” “Čuj, u takvim smo godinama da nemamo previše vremena. Ugodi si.”

Sjela sam u auto. Vozim samo kad sam inspirirana, srećom vozači oko mene ne znaju da je u njihovoj blizini serijski ubojica.

Ušla sam u prodavaonicu. Dočekao me mlad prodavač. Bio je ozbiljan i nekako tužan. Svako pogrebno poduzeće primilo bi ga u stalni radni odnos bez intervjua.

“Izvolite, gospođo.” “Ja sam na internetu vidjela zahodske školjke poznate marke, zaboravila sam joj ime, znam da su moji tanjuri iste marke, ako vam to može pomoći?” “Znam na što mislite. Vaša se školjka razbila?” “Nije, ali…”

“Prepoznao sam vas. Pogledat ću u naš kompjuter. Vi ste pred dvije godine kod nas kupili tuš kabinu, tuš kadu, dvije zahodske školjke i bide. Ne razumijem.” “Imam istu marku tanjura, htjela bih uskladiti školjku i tanjure, želim živjeti okružena lijepim stvarima. Kako ne razumijete?”

“Što će vam to?” “Kako što će mi to, htjela bih novi model, onaj koji nema zub, ispod zuba se zadržava prljavština, ja svakoga dana moram ruku turati u onu rupu i čistiti….” “Kupili ste kod nas dvije školjke, znači imate wc za goste?”

“Imam.” “Pa zašto čistite vašu školjku svaki dan, tko će u nju gledati osim vas? Gospođo, uživajte u životu…” “Ogroman dio života provodimo u kupatilu, mislila sam da je bitno da gledam u lijepu školjku bez onog zuba, a i daska mi je žuta po rubu…”

“A što će vam to? Sve daske požute po rubu, mislite da će vam nova daska zauvijek biti bijela, da će vas nova školjka usrećiti…”

“A da kupim nova vrata za tuš kabinu, moja su glatka, ovdje vidim da prodajete zamućena vrata…” “A što će vam to? I kabina vam je nova.” “Za moja prozirna vrata mi se hvata kamenac, stalno ga čistim…” “A zašto ga stalno čistite, uživajte u životu, čini mi se da vi, gospođo, previše vremena provodite u kupatilu. Sreća je u šetnji. Vidite kako je krasan dan.”

Izašla sam iz prodavaonice depresivna i bijesna. Koji bezobraznik. Srećom, u blizini je bio ogroman vrtni centar. Kad već ne mogu kupiti skupu školjku i uživati u njenoj ljepoti mogu sebi kupiti, uštedjela sam masu para zahvaljujući onom mrgudu, krasan cvijet ili čak stablo.

Srce mi je zaigralo kad sam ugledala divovsku slonovu nogu i bonsai nešto. Na popustu dvjesto eura. Super. Stavila sam dva dragulja u košaru i tužno se vukla prema kasi jer mi je u uhu neprestano zvonila rečenica: “A što će vam to?” Razmislila sam. Puna mi je kuća cvijeća, imamo ogroman vrt, najveća mi je tlaka prskati i zalijevati cvijeće, što će mi još i ova briga? Izvukla sam biljke iz košare i izašla.

Sjela sam u auto. Želim biti sretna, želim biti sretna, želim kupiti nešto. Ušla sam u tržni centar. Već godinama izbjegavam tu prodavaonicu rublja. Dosta je bilo! Prodavačica me nepovjerljivo gledala očima zastrtim velikom količinom dlaka. “Izvolite.” “Imate li veličinu XXXL?” “Naravno”, nasmiješila se, iza nas je korona, ta se veličina najviše traži.” “Uzimate karticu, mogu li platiti na rate?” Osmijeh.

Ušla sam u kabinu i sa sebe skinula Triumph gaće koje godinama kupujem, a na sebe navukla gaće od prave svile osute engleskim ružicama i grudnjak u koga je gotovo nevidljivo bilo ugrađeno čak šest žica. Preko svega sam navukla steznik od specijalne svile, boje kože.

Prodavačica je rekla : “Skinut će vam deset kila, a ispod prozirne bluzice izgledat ćete kao da ste goli…” Navukla sam i bluzicu koja nije bluzice nego gornji dio pidžame, ali danas je nošenje pidžami za svečane izlaske posljednji krik. Nisam se pogledala u ogledalo.

Prodavačica mi je sve upakirala u svileni papir i stavila u ogromnu kutiju pa u ogromnu vrećicu, zašto naplaćuju vrećice s logom, i još dodala ružičastu mašnu. Na dvanaest rata.

Ušla sam u kuću. “Što si kupila? Kad stiže školjka? Ranko je rekao da će ti je montirati čim ga nazoveš.” Ranko. Vodoinstalater. Moja velika ljubav.

Stavila sam kutiju na stol pa krenula iz nje izvlačiti komad po komad. “Vidi”, rekla sam mužu.

“A što će ti to?”

Autorka: Vedrana Rudan

Izvor: rudan.info