“Morao sam 21 dan bukvalno da treniram mozak”: Petar Strugar priznao šta mu je bilo najteže dok je snimao Montevideo
Petar Strugar u ulozi legendarnog fubdbalera Moše Marjanovića u filmu Montevideo, Bog te video je već prvim kadrovima osvojio publiku. Međutim, teško je poverovati da je iza tog „laganog“ nastupa stajala ozbiljna borba sa – dijalektom.
Gostujući u podkastu Agelast, glumac je otkrio koliko mu je upravo taj detalj zadavao glavobolje.
„Ja sam govorio čistu ijekavicu. Morao sam 21 dan bukvalno da treniram mozak – kad me nešto pitaju, zastanem, prebacim akcenat u glavi, pa tek onda odgovorim na ekavici.“, priseća se Strugar. Uvežbao je do te mere da i danas može da „šalta“ iz jednog govornog modela u drugi – kao da pali i gasi svetlo.
Veliku podršku imao je od Branimira Brstine, koji mu je dao i praktičan savet: „Pero, moraš da naučiš da menjaš akcenat ovako“, ispričao je Strugar imitirajući kolegu. A da nije sve u jeziku, pokazao je i sam – fudbalske scene su mu u početku bile briga, ali je zahvaljujući sportskom backgroundu (trenirao je odbojku) brzo uhvatio ritam. „Sport mi je pomogao i oko dijalekta, jer je sve to na kraju – mehanika“, dodaje.
Ko je zapravo Petar Strugar?
Petar Strugar rođen je 23. januara 1988. godine u Podgorici. Završio je Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu, a glumom je počeo da se bavi još tokom studija. Filmsku i TV publiku osvojio je ulogama u projektima poput Montevidea, serije Vojna akademija, kao i filmovima Mali Budo, Jesen samuraja i Zaspanka za vojnike.
Iako je najpoznatiji po šarmantnim sportskim junacima, Strugar se ne libi da ulazi i u zahtevnije dramske uloge, a paralelno se bavi i konjima, što mu je velika strast i hobi.
Zašto ga publika voli?
Jednostavno – jer je prirodan, neposredan i ne pokušava da bude nešto što nije. U svakoj ulozi daje deo sebe, a njegova spremnost da „trpi“ probe, menjanje akcenata i da uči nove veštine zbog posla pokazuje profesionalizam zbog kojeg se izdvojio u generaciji mladih glumaca.
Strugar je danas već veteranske figure na domaćem filmskom nebu, ali i dalje ima onu mladalačku energiju zbog koje publika veruje u njegove likove – od Moše Marjanovića do modernih junaka koji balansiraju između sporta, ljubavi i života.

Ulogom Moše Marjanovića koju je odigrao širom je sebi otvoriovrata.
Ni na kraj pameti mi nije bilo da mu je ijekavica maternja, saznao sam iz ovog teksta.
Ipak filmove koje je snimio nisam video. Danas se snimaju filmovi s previše nasilja koje vidim ni ulici i koji me nimalo ne dojme i koje ne gledam. S talasom Tarantinovih i Skorsezeovih filmovima koji su vrhumski čini mi se da se krug zatvorio. Okrenut sam dramama, te bih ih Petru preporučio.
Никад није био у “Заспанци за војнике’, и “Војна академија”.