Kako nas je jedna scena iz domaćeg filma vratila u Jugoslaviju 80-ih: Mrežama se deli kultni snimak uz koji ljudi nostalgično uzdišu
Pre nekoliko meseci društvenim mrežama počela je da kruži scena iz poznatog i omiljenog filma – Nešto između.
Scena Dragana Nikolića i Mikija Manojlovića kako se grle u Dubrovniku, sa metodom snimanja koja izgleda kao žuta, osunčana fotografija iz fioke. U tom momentu film „Nešto između“ postaje simbol jugoslovenske nostalgije, baš onako kako bleda fotografija odaje duh uspomena naših života i grada.
Ta scena — emotivna, ali ne preterano melodična — sada ponovo „živi“ na društvenim mrežama, evocirajući osećaj vremena koje je nekako bilo jednostavnije, a opet bogato ljudima i znacima.
Nostalgična scena iz filma Nešto između:
"Nešto Između" (1982) Srđana Karanovića, je kao stara fotografija u fioci..malo požutela, ali kad je pogledaš, vrati ti osmeh i tugu u istom dahu…kao da su ti kadrovi deo našeg života, a ne samo filma. ✨ pic.twitter.com/zbeefaAtrJ
— The Martian (@SeeOutThere) July 28, 2025
O čemu se radi u „Nešto između“?
Film Srđana Karanovića iz 1982. prati američku novinarku Evu (Caris Corfman) koja, tokom puta ka Istanbulu, staje u Beograd. Tu provodi nekoliko nedelja i postaje centar nesvakidašnjeg ljubavnog trougla sa dvojicom prijatelja — Jankom (Miki Manojlović) i Markom (Dragan Nikolić). Film se bavi temama identiteta, istoka i zapada, ljubavi i ravnodušnosti u gradu na raskršću kultura.
Premijerno prikazan na Kanskom festivalu 1983. u sekciji Un Certain Regard, „Nešto između“ kasnije osvaja glas publike i priznanja na Festivalu u Puli, a Jugoslovenska kinoteka ga proglašava za kulturno dobro od velikog značaja.
Šta su autor i glumci govorili?
Srđan Karanović, po restauraciji filma 2019. godine u okviru projekta „VIP Kinoteka“, izjavio je da bi danas bio luksuz i nemoguće napraviti takav film. Opisao ga je kao polu-romantičan, polu-ozbiljan, s notom kiča i nostalgičnim ulepšavanjem Beograda.
Glumica Gorica Popović je dodala da je film kroz likove predvideo kasnije događaje u društvu: “Điđa je ovim filmom nagovestio ono što će nam se desiti“.
Kompozitor Zoran Simjanović je dodao da mu je budžet za muziku bio izazov, ali da je rezultat vredio truda — zvuk filma nosi težinu jednog vremena koje više nije bilo tu, a opet odzvanja kroz svakog junaka i gradsku pesmu.
Nekoliko sličica – topli tonovi, zagrljaj u kamenim zidovima Dubrovnika, parlice laka za ljubav i nostalgiju. To je formula koja ponovo pali, jer podseća: bilo je trenutaka između — između ljudi, generacija, kultura — koji su možda bili najjasniji kada nisu bili bučni.
A sada, kad viralna nostalgija na TikToku i Instagramu bira takve scene, „Nešto između“ ne dobija samo pola minuta pažnje — dobija iščezli dah vremena koji nas vraća tamo gde je život nekad davno bio.

Pozutela, izbledela fotografija, tzv “efekat sepije”
Sve nam mogu uzeti,slobodu,državu, ljudska prava zato što su moćnici,ali uspomene ne mogu uzeti nikada. Nisu svjesni da je zapravo moćan i bogat onaj ko ima lijepe,iskrene i ljubavi pune uspomene,a ne ružne imperijalističke,kolonijalne i genocidne uspomene. Na kraju će umjetnik inteligenciju pobijedio ljudska svijest. Živim za taj trenutak i znam da će doći, biće spašeno čovečanstvo,jer ne može zlo pobijedit dobro.