Elemental za City: Na ovom našem Balkanu uvijek postoji netko kome ”ne pašeš”

Bend Elemental, ponovo će svirati u Beogradu, ali koliko god da su često ovde, radujemo im se kao da ćemo ih prvi put gledati.

Punih 25 godina plodnog rada, 8 albuma, i više od 1.000 koncerata je iza ove grupe. Otkako su 1998. počeli kao uigrana trojka, Elemental je prerastao u beskompromisni sedmočlani bend sa live nastupima za pamćenje. Veličanstvenim koncertom na Šalati obeležili su ovaj veliki jubilej u rodnom Zagrebu, a 25. avgusta će na krilima slavljeničke atmosfere sleteti pred beogradsku publiku. Pre nego dođu, popričali smo sa Mirelom Priselac Remi, o uspesima, hitovima, preprekama, ali i crtanom filmu koji je ušao u bioskope a sa kojim dele ime.

Za početkak, kako ste i šta ima novo kod vas?

Nakon kratkog odmora na Jadranu, vidno osvježeni, mogu reći u ime benda – spremni smo za svirke koje nas čekaju!

Već ste 25 godina tu. Bend vašeg staža na zapadu bi već ima taj status gotovo nedodirljivih izvođača. Vi ste i dalje tu, medju rajom. Kako vi gledate na svoj status na celom Balkanu, i uopšte na muziku i muzičku scenu ovog prostora kad se poredi sa nekim drugim?

Jedan od najvećih problema umjetnika na Balkanu, čak i nakon 25 godina rada, jeste pomalo iskrivljena percepcija naše profesije u javnosti, što se manifestira time da se i nakon 25 godina rada zapravo i dalje ”dokazuješ”. Zato sam se angažirala u mnogim muzičkim udrugama koje rade na percepciji muzičara i našeg posla, gdje na institucionalnom nivou pokušavamo pokazati da je naš posao jednako vrijedan kao i svaki drugi. Naravno, Elemental i kroz angažirane tekstove vodi bitke za svakoga tko se osjeća zakinutim, pa time i za kolege muzičare, jer netko treba i za nas dići glas.

Šta ste primetili da se na ovim prostorima promenilo nakon korone, a tiče se muzike, odlazaka na koncerte…?

Čini mi se da smo se vratili u neke normalne tokove koji su bili i prije korone, ne osjećam neki preveliki oprez ili paranoju vezano uz širenje virusa. Ono što se svakako promijenilo jeste odnos slušatelja prema digitalnim platformama koje streamaju muziku, a čije je korištenje stostruko naraslo tijekom i poslije korone.

Kad svirate, gde se osećate kao da ste na domaćem terenu, a da nije Zagreb, a ne morate da kažete Beograd?

Ma moram da kažem Beograd, ne zato što vam povlađujem, nego zato što se mi zaista u Beogradu, na pozornici i izvan nje, osjećamo kao kod kuće. Meni, doduše, pomaže i činjenica što u Beogradu provodim veliki dio vremena, pa su mi grad i ljudi ušli pod kožu. Elemental vole u velikim gradovima bivše Jugoslavije, u glavnim gradovima poput Sarajeva, Ljubljane ili Podgorice osjećamo se svoji na svome, jer svi ti gradovi baštine isti sustav vrijednosti i atmosferu velegrada. Ali uvijek znaju i iznenaditi i manji gradovi, gdje je sva alternativna scena na okupu, bez obzira na muzički žanr – svi koji razmišljaju malo drukčije, okupe se zajedno u alternativnu scenu, koja je nama kao bendu prirodni habitat.

Kako nastaju nove pesme Elementala, kako izgledaju probe?

Velikim probama benda obično prethode takozvane ”mikro-probe” na kojima smo mi vokali, gitarist i klavijaturist. Tu prezentiramo jedni drugima nove ideje i pokušavamo ih uobličiti u nacrte pjesama. Nakon toga odlazi se na probe cijelog benda gdje ”testiramo” kako ti nacrti pjesama funkcioniraju s cijelom postavom benda. Neki nacrti prođu taj test, a neke bacamo u zaborav. Naravno, svemu tome prethodi period “domaće zadaće” a to je pisanje i skladanje u tišini, gdje smišljamo ideje i refrene za nove pjesme.

Koje teme vas privlače u 2023?

Moja dominantna emocija je melankolija, u njoj se najbolje snalazim. Najbolja sam kad pišem kao da me nitko ne sluša. Pišem o svojim emocijama, promatranjima okoline… Zato neke pjesme završe kao društveno angažirane, a neke kao intimne konfesije. U 2023. puno promišljam o globalnoj politici jer je nemoguće pred njom zatvoriti oči. Promišljam, ali više kroz sarkastični okular, i o politici kod nas na Balkanu. Promišljam o djeci koja pokušavaju odrasti u o ovom vrlo okrutnom okruženju i prirodi koju naočigled ljutimo pa nam se osvećuje.

Oduvek ste glasno govorili o svim problemima ovih prostora, pravima zapostavljenih u društvu. Koliko je teška ta borba, koje sve prepreke ste morali da savladate da bi se čula vaša pesma. Da li ste dobijali zle komentare?

Imamo sreću da smo ka sebi privukli publiku koja je misleća, koja koristi i glavu i srce kada sluša naše pjesme. Elemental slušaju dobri ljudi koji mare za svog bližnjeg. Naravno da ima i zlih komentara, ali nekako smo navikli da na ovom našem Balkanu uvijek postoji netko kome ”ne pašeš”, pa čak i kad se trudiš raditi dobre stvari. Takvi smo, specifični…

Da li se ponekad zapitate – Zašto ovo radim? Šta je ono što vas i dalje gura?

Radimo ovo i dalje zato što nema natrag i zato što osjećamo da i dalje postoji mnogo stvari koje ne ”štimaju” u našem društvu. I kroz svoju muziku nastojimo skalu prevaliti na pozitivnu stranu. Činimo to kroz muziku jer tako najbolje znamo… Muzika je naš megafon, a svaki album protest za bolje društvo.

Preporučite nam nesto novo što slušate od muzike, strano i domaće (regionalno). Šta vas je skoro bacilo na pod?

Still Corners, James Blake, Maribou State, Dope Lemon, The Marias… Kažem vam, melankolija je moja sigurna zona, hehe…

Da li ste gledali Piksarov crtani Elemental? Mišljenja?

Nisam – još! Oni koji su pogledali kažu da je bend Elemental ipak bolji, hehe…

Za kraj, šta nas očekuje od vas na Kontakt festivalu?

Vrhunska svirka i nastup benda koji bez kompromisa grabi balkanskim vrletima, velegradima i vilajetima i stvara muziku iz onog najtanjeg dijela sebe.