Da li je ovo najtragičnija ljubav iz Drugog svetskog rata? Pismo poznatog partizana rasplakalo je generacije
Na internetu se poslednjih godina često pojavljuje pismo partizana Ive Lole Ribara njegovoj verenici Slobodi Trajković — jedno od najlepših, najiskrenijih i najpotresnijih ljubavnih pisama ikada napisanih na ovim prostorima.
Ono što mnogi ne znaju jeste da Sloboda to pismo nikada nije videla, a baš ono je, na najtragičniji način, zapečatilo sudbinu cele njene porodice.
Kako piše istorijski zabavnik, Sloboda Trajković rođena je 1918. godine u Vrnjačkoj Banji, u uglednoj porodici apotekara Svetolika Trajkovića. Ime je dobila zato što je rođena u godini kada je stigla dugo čekana sloboda nakon Prvog svetskog rata. Bila je studentkinja hemije, iz obrazovane i patriotske porodice koja je aktivno pomagala antifašistički pokret. Preko brata Miroslava upoznala je Ivu Lolu Ribara, političara, revolucionara i jednog od najistaknutijih lidera SKOJ-a.
Porodice su 6. aprila 1941. trebalo da sednu za sto i dogovore svadbu — ali umesto svečanosti, tog jutra je počelo bombardovanje Beograda. Sloboda i Lola rastali su se sa ratom, a on je tada smatrao da je suviše krhka da pođe u partizane. Poslao ju je kod tetke u Vrnjačku Banju, verujući da će tako biti bezbednija.
Nije bila.
Upravo je Lolino pismo — puno ljubavi, nade i slutnji — završilo u rukama Gestapoa. U njemu je pisalo: „U mom životu postoje samo dve stvari: moja služba našem svetom cilju i moja ljubav prema tebi… Ti si jedina koju sam voleo.“
Nemačka policija pismo je protumačila kao dokaz veze sa visoko rangiranim partizanom, pa je ceo porodicu Trajković uhapsila. Slobodina sestra Vera danima je mučena jer su mislili da je ona Sloboda. Kada su shvatili da se prava devojka nalazi u Vrnjačkoj Banji — uhapsili su i nju.
Suština tragedije stala je u jedan monstruozan Gestapov predlog: da napiše Loli lažno pismo i namami ga u Beograd, u zamenu za živote svoje porodice. Sloboda je odbila. Nije izdala čoveka kojeg je volela — ni onda kada je znala šta je čeka.
Zajedno sa porodicom, odvedena je u logor na Banjici i ubijena u gasnoj komori 9. maja 1942. godine.
Ivo Lola Ribar nikada nije saznao šta joj se desilo. Poginuo je 1943. u Glamočkom polju, neposredno pred put u Kairo, kao budući prvi diplomata nove Jugoslavije. U poslednjem pismu ocu napisao je:
„Moja Sloboda, onako mala i nežna, pošla je u smrt kao na šetnju, s osmehom koji je oduvek bio njen.“
Kasniji tragovi ove ljubavi ostali su u književnosti, muzici i sećanju. Po Slobodi je nazvana ulica na Voždovcu, o njenom životu je 1980. godine napisana knjiga „Legenda o devojci Slobodi“, a glumac Dragan Mićalović po njoj je dao ime svojoj ćerki. Njena priča, kao i tragična veza sa Ivom Lolom Ribarom, bila je inspiracija i Korneliju Kovaču da napiše pesmu „Ivo Lola“.
Osamdeset godina kasnije, Sloboda Trajković ostaje simbol ljubavi koja nije imala srećan kraj — ali jeste dobila večnost.

Иво Лола Рибар ? Не хвала, он и његови су упропастли земљу.
Komunjare su najveće zlo koje se desilo srpskom narodu. Jašu nas 80 godina i ne misle da se zaustave. Drže nas na poslednjem mestu po svemu, a sebi zidaju zlatne dvorce.
Mud(r)o zbori,gluposti ne govori.
Samo storage moze tako tako razmisljati
Samo kad su ti ćaciji super.
Kako to “upropastili zemlju” mozda,
Dosta više sa komunistima i jugoslavijom.
Боље би било да је ставио љубав испред револуције. И он и ми би били сигурно срећнији јер Немци би изгубили рат и без комуниста. Али њихова мисија је била власт
Ne samo , filmska , i to visoke produkcije , saznanja
Poruga , narocito porodici Ribar , ocu Loli i Jurici je najgore ruganje ovoj drzavi i njenom slomusa nacionalistickim probisvetom sa oruzjem , za pojasom .Horda je valjda zavrsila pir centrifuguci narod , sad unistava istoriju menjajuci stranu pobednika time i znanje sto joj je oduvek bilo strano .Lolina ulica je prefarbana doslim , koji su takve simbole zamenili golubima , tudjim teritorijama i nebitnim pojmovima .Uvek je vlast ovdasnja stajala na dvo od toga na sebi i svojoj koristi .Obavestite delioce istorije po medijima da glorifikacija cele pete kolone u 2sr je stajala kao ispomoc ili obilato ucesce uz Gestapo .Kragujevac , Sajmiste , Jajinci .