Gledao sam film „Je l’ ovo čudo radi?“ i ovo je najveća nepravda na predstojećim Oskarima
„Je l’ ovo čudo radi?“ film Bredlija Kupera stigao je u srpske bioskope.
Reč-dve o klikbejtu iz naslova…
Vreme Oskara sa sobom donosi i one stalne prepirke ko je zakinut, a ko je dobio nominaciju i mogućnost da se takmiči sa najboljima, iako možda nije morao. Na kraju, sve se svodi na neki subjektivni osećaj ko je baš za vas bio bolji glumac kad se dođe do nominacija, kao i do očiglednih dobitnika nagrade za koje ćemo se pretvarati za mesec ili dva da kao nismo znali da će baš oni dobiti. Pa je tako Šalame veliki favorit za ovogodišnjeg Oskara za najboljeg glumca, dok Vagner Moura napada iz senke kao „Secret Agent“. Tu su još i Dikaprio, Itan Hok, kao i Majkl B. Džordan za „Sinners“. I sve ove uloge su zaista zaslužile pominjanje, kao i neke mimo ovih pet, a jedna koja je ostala van nominacija, iako je glumac učestvovao u raznim propratnim kampanjama, jeste Vil Arnet za ulogu u filmu „Is This Thing On?“, iliti „Je l’ ovo čudo radi?“
I dobro, da, možda sam film ne pomaže Arnetu u nominaciji, jer iako je dobar, a o tome ćemo za koji red krenuti da pričamo, ipak sam po sebi ne nudi neku veću od života priču, već „još jednu“ krizu srednjih godina muškarca koji zbog pucanja braka pronalazi novi način življenja, života, ali i svoj novi glas. Ne baš najatraktivnija priča u ovako jakoj konkurenciji. Međutim, Arnet, koga znamo likom komičara, donosi toliko iskrenosti, zbunjene pojave koja se ponovo otkriva, a koja će mu pomoći da savlada problem, stavi na papir dva i dva i konačno sabere šta je četiri, tako da je takva uloga trebalo da bude nagrađena makar nominacijom na ovogodišnjim najprestižnijim američkim nagradama.
E sad, na uštrb koje uloge, neću da razmišljam, to nek razmišljaju oni koji nisu izglasali, moje je samo da zakeram i da pohvalim ulogu, ali i film „Je l’ ovo čudo radi?“
Kao što sam napisao, Arnet glumi lik koji u svojim pedesetim polako gubi smisao svega oko sebe, a ponajviše braka, jer sa suprugom (Lora Dern), ma koliko imao korektan odnos, shvata da nema niti hemije niti osnovnog pokretača strasti, zbog čega raskidaju i kreću u brakorazvodnu parnicu. Međutim, u celom svom novom singl životu naš glavni junak slučajno završava u sali za komičare, na open mic večeri na kojoj će se po prvi put oprobati kao komičar. S tim što komedija danas, kao i načini izvođenja iste, nude da ne morate nužno biti najsmešnija osoba koja priča viceve, već da budete storyteller koji vozi tu neku svoju gorko-smešnu svakodnevnu priču, što naš glavni junak i radi i time budi plamen u sebi, pobeđujući svakodnevicu, izlaskom iz zone komfora, a samim tim nalaženjem novog sebe postaje privlačniji i svojoj možda da, a možda ne, bivšoj ženi.
Međutim, korak dalje od još jedne priče o likovima u svojim pedesetima koji mrsomude, reditelj Bredli Kuper pokušava da ponudi nekoliko pogleda na stvari, pa tako gledamo i avanture supruge, ali i njihove dece, i same okoline i prijatelja koji gledaju na brak, probleme i trzavice sa jedne strane, kako iz svoje lične perspektive, tako i misleći da su baš njihova mišljenja racionalna.
Ali u centru svega je glavni junak i ono večno putovanje dolaska iz dupeta u glavu koje svaki čovek na ovom svetu mora, očigledno, da prođe po nekoliko puta. Vil Arnet tog lika brani i pravda i pakuje taj njegov put, prosvetljenje i pronalazak novog sebe, ili onog starog koji uči da živi po novim pravilima.
Vil Arnet će, pored svojih komičnih bravura, ostati upamćen i po pozajmljivanju glasa za glavnog junaka serije „Bojack Horseman“, i možda će mnogi fanovi imati problem, misleći da gledamo samo live action verziju ove animirane serije, međutim Arnet donosi drugi lik koji sa Bojackom ima zajednički samo bariton glasa. Ipak, Bredli Kuper u sporednoj ulozi dosta podseća na lika iz serije Mr. Peanut Butter, sa svom svojom izgubljenošću, ali i sjajnim osećajem za komiku. Kuperu mnogo bolje stoje ovakve stvari poput Je l’ ovo čudo radi?, nego ozbiljni, oskar-bait projekti, poput „Maestra“.
Fanovi „Bojack Horsemana“ ne moraju da se plaše, a fanovi „High Fidelity“-a, i to možda čak više knjige nego filma, pronaći će onaj ton koji je Hornbi gradio i stvarao kad je pisao o svom izgubljenom manchildu opijenom u svetu ploča, ali i koji uči da se postavi u svetu u kom romantika iz najlepših pop i soul pesama postoji samo u tim pesmama. U stvarnom životu tu su samo bljeskovi i ideja, dok je ostatak građenja veze mukotrpan i rudarski posao pod kojim mnogi pokleknu i odustanu. U “Je l’ ovo čudo radi?” nema ploča, ali ima komedije.
Bredli Kuper, Vil Arnet i Lora Dern pokazuju u ovom filmu kako i zašto ne treba odustati, kao i da je građenje jednog takvog odnosa svakodnevno vežbanje i koračanje. Sa ili bez komedije. Mada je uvek bolje sa.
BONUS VIDEO:

Trenutno nema komentara! Budite prvi