Ribar Ivica iz dubina Jadrana podigao mrežu i ostao zatečen prizorom: “Pogledajte ovo, ovo je još iz Jugoslavije”
Kada je ribar Ivica iz dubina Jadranskog mora podigao svoju mrežu, prizor koji je ugledao doslovno ga je ostavio bez reči.
Neke priče more čuva decenijama. Talasi ih nose tamo-amo, morske struje ih zakopavaju u dubine, a onda ih jednog dana vrate na površinu kao tihe svedoke nekog drugog vremena. Upravo to se nedavno dogodilo u Jadranu: ribari su iz dubine veće od 180 metara izvukli plastične čaše sa natpisom koji odavno više ne postoji.
Prema pisanju hrvatskog portala 24sata, ribar Ivica Cvitan iz mesta Sovlje kod Šibenika tokom ribolova u okolini ostrva Žirje naišao je na neobičan ulov.
U mreži su se našle dve plastične čaše sa natpisom „Jadrolinija, Rijeka – Jugoslavija“. Pošto Jugoslavije već više od tri decenije nema, ribari pretpostavljaju da predmeti potiču iz kasnih osamdesetih godina prošlog veka.
Još je zapanjujuće njihovo stanje. Boja na jednoj čaši gotovo da nije izbledela, a kako kaže ribar, iz nje bi se i danas moglo piti. Druga je oštećena, ali natpis je i dalje jasno vidljiv. Kako su ovi predmeti završili više od 18 nautičkih milja od obale i na velikoj dubini, ostaje misterija.
Cvitan objašnjava da njegove mreže uglavnom vuku po morskom dnu na dubinama između 180 i 210 metara. Upravo tamo su se nalazili i ovi neobični ostaci prošlosti. Posle decenija tame ponovo su ugledali svetlost dana, a zatim su stavljeni u posebne vreće za otpad koje ribari vraćaju na kopno.
Ipak, ovo ni izbliza nije najneobičnija stvar koju je ovaj iskusni ribar pronašao u moru. Tokom gotovo dve decenije plovidbe u području Blitvenice u mreže je izvlačio razne predmete — među najbizarnijima su mašina za pranje sudova i celo jedro za jedrilicu.
Njegov brod dug 21 metar godišnje iz mora izvuče oko dve tone otpada, piše Metropoliten.si.
Svaki put kada se mreže podignu, među ribom se u proseku nađe i deset kilograma plastike i drugih predmeta koji tamo nikako ne pripadaju. „Imamo posebne vreće u koje razdvajamo takav otpad, pa ga vraćamo na obalu i predajemo na predviđena mesta“, objašnjava ribar.
Prema iskustvu ribara, najveća količina otpada često nije tamo gde je najintenzivniji pomorski saobraćaj, već u područjima kroz koja brodovi ređe prolaze. Posebno mnogo otpada u mrežama završava u proleće, naročito u aprilu, kada jaki jugo raznosi smeće po Jadranu. Cvitan procenjuje da je tokom skoro dvadeset godina rada iz mora izvukao toliko plastike da bi njome mogao da napuni čitav kamion.
Sa sličnim problemima svakodnevno se suočavaju i ostali članovi ribarske zadruge Adria iz Tribunja. U zadruzi je dvanaest članova, među njima i sedam vlasnika koča — brodova koji vuku mreže po morskom dnu i najčešće nailaze na odbačene predmete i otpad.
Direktorka zadruge Ivana Bračanov upozorava da morski otpad nije isto što i komunalni otpad. Podaci koje prikupljaju već više od deset godina su zabrinjavajući: u tom periodu ribari su iz Jadrana izvukli oko 130 tona morskog otpada.
Statistika tokom pandemije nije potpuna, jer je tada na moru bilo znatno manje plovila i ribarskih aktivnosti. Ipak, brojke jasno pokazuju razmere problema. Poslednjih godina raste i ekološka svest — ribari danas više ne vraćaju otpad u more, kao nekada, već ga u okviru različitih projekata skupljaju i pravilno odlažu.

Dobra reklama.