• Početna
  • Vodič
  • PopKultura
  • Moda i lepota
  • Scena
  • Gastro
  • Lifestyle
  • Kolumne
Facebook Twitter Youtube Instagram
City Magazine

Unesi pojam i pritisni enter

  • Vodič
  • PopKultura
  • Moda i lepota
  • Scena
  • Gastro
  • Lifestyle
  • Kolumne
City Magazine
  • Vodič
  • PopKultura
  • Moda i lepota
  • Scena
  • Gastro
  • Lifestyle
  • Kolumne
Iz Fride: Noć na bugarskoj granici

Iz Fride: Noć na bugarskoj granici

Frida Šarar
07.04.2020. 4 min

Ne znate vi kako moja majka priča priče. A tek deda kako ih je pričao. Kad oni počnu, stvarnost se povuče korak unazad i priča zauzme njeno mesto. Te priče nisu izmišljene. To su događaji iz njihovih života, ponekad toliko neverovatni da bi ih bilo nemoguće izmisliti. One su moja privatna, usmena lektira, koja me je obrazovala dublje i snažnije, nego ona školska. Ima ih desetak i rekla bih da je možda moj zadatak da jednog dana, pažljivo i dosledno napišem svaku od njih.

Letos smo muž i ja, na jednoj terasi pored Rasine, slušali neke od tih priča. On prvi, a ja hiljadu i prvi put. Moja majka bi celim telom, mimikom i pogledom otišla tamo, na mesto gde se dešava priča i odande nas izveštavala. To nije prepričavanje, to je ponovno oživljavanje neke davne situacije, na način da slušaoci i čitavo okruženje budu usisani u pričinu realnost. Ona bi počela da priča i mi više nismo bili na terasi.

Iz Fride: Noć na bugarskoj granici

Bili smo na bugarskoj granici devedeset i neke, gde grupa, što švercera što običnih građana koji su krenuli da kupe jeftine stvari za ličnu upotrebu, gura autobus koji se pokvario, tu negde petsto metara iza granice, po ciči zimi i sa glavama punim brige, dok prislanjaju smrznute dlanove na prokletu krntiju. Hoće li im bugarski carinici oduzeti sve što su kupili ili će se ovaj put provući? Onda autobus nekako upali, ali na granici mrka kapa. Čeka se na toj zimi, beskonačno se čeka, dok Bugari većaju o sudbini naše ucveljene ekipe. U autobusu je ledeno, grejanje ne radi. Svi su izašli napolje, stoje i cupkaju ne bi li se zagrejali.

Odjednom preko cele granice, preko kolone sumornih vozila, pukne dugačak zvižduk, glasan kao grmljavina. Mamina strina Slobodanka, Crnogorka koja se udala za Kruševljanina, bila je poznata po zviždanju koje je treslo svadbarske šatore duž Rasine i Morave. Kad ona stavi dva prsta na uglove usana i zazviždi, svi zvučnici, pojačala i mikrofonije padnu u senku. Strastvena, opasna i sposobna. Ta je imala bašte i voćnjake i ružičnjake i ogromnu kuću, dva sina i muža, proizvodila zimnicu u razmeri omanje fabrike, a o raznovrsnosti svega što je spremala, kuvala, uzgajala, isheklala i izvezla, da ne pričam. Osim toga, uvek bi bila šef kuhinje na svim velikim veseljima, nadgledala kazane, pihtije, prženije od iznutrica i učestvovala u zavijanju stotina sarmi. Usput bi, kad sve to obleti, ušla u šator raširenih ruku, pa onda raspalila zvižduk od kog pola sata zvoni u ušima.

Iz Fride: Noć na bugarskoj granici

Vratimo se sad na bugarsku granicu devedeset i neke. Pedeset ljudi je izašlo iz pokvarenog autobusa u kome ne radi grejanje i pitanje je hoće li opet upaliti na gurku. Čekaju da carinici odluče šta će sa njihovim torbama. U te torbe spakovali su peškire, čarape, zimske jakne za decu, one slane bugarske paste za zube, hemijske olovke i plastične lustere. Oni koji švercuju spakovali su tu celu svoju platu za sledeći mesec. Moja mama je spakovala jedne kožne čizme na pertlanje za ćerku koja ide u sedmi razred. Cupkaju oni tako i cvokoću, kad odjednom:

– Fjuuuuuuuuuuu!

Svi se trgnu i pogledaju u strinu Slobodanku, a ona iz džepa izvadi belu maramicu i počne da zviždi Moravac. Tata rata tara rata… Kao da je neko rekao „sad!”, pedesetoro ljudi iz pokvarenog autobusa uhvati se za ruke i počnu da igraju kolo. Tu, na bugarskoj granici, na minusu, umorni i polomljeni od puta, sa strepnjom da će otići svojim kućama bez ičega, opletu oni Moravac kao da sutra ne postoji.

Iz Fride: Noć na bugarskoj granici

Tu sad moja mama ustaje sa stolice na rasinskoj terasi, poskakuje dok priča tačno u taktu Slobodankinog zvižduka. Slogovi su joj isprekidani smehom. Smejemo se i mi, oči nam zasuze od smeha. A opet, pomalo i drhtimo, tražimo nešto da prebacimo preko ramena, hladno je, brate, na bugarskoj granici.

Nešto su im uzeli, nešto su ipak doneli kući. Autobus su gurali stotinak metara, pa je upalio. Vozač Žikica je bio toliko umoran da je počeo da priča ljudima oko sebe kako vidi borove i jele, učinilo mu se da vozi kroz Zlatibor. Na kraju su ipak bezbedno stigli. Kad su legli u svoje krevete, molili su Boga da se ovo nikad ne ponovi.

Ipak, u pričama moje mame, ponavljala se ta noć još deset, dvadeset puta. Svaki put jednako stvarna i živa kao devedeset i neke. Svaki put tužna i smešna i očajna i prkosna.

Noć na bugarskoj granici uvek me podseti zašto ono beše treba verovati u ljude.

Fotografije: Unsplash

Oznake:

'90-ebugarska granicahladnoćaljudiMoravacnoc

Podeli

Zaprati Autor

Frida Šarar

„Ne pati od bilo kojeg sistema vrednosti, ideologije ili klišea. Zna da su koncepti velike varke i posmatra svet od nule. Njene rečenice će vam porezati stvarnost."

Ostali članci

Iz Fride: Moj nekorektni ljubavni moral
Prethodni

Iz Fride: Moj nekorektni ljubavni moral

Iz Fride: Tu
Sledeći

Iz Fride: Tu

Sledeći
Iz Fride: Tu
14.04.2020.

Iz Fride: Tu

Prethodni
31.03.2020.

Iz Fride: Moj nekorektni ljubavni moral

Iz Fride: Moj nekorektni ljubavni moral

Trenutno nema komentara! Budite prvi

    Ostavite odgovor Odustani od odgovora

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    Najnovije

    štrumpfovi
    „Štrumpfovi – veliki film“ vodi u nezaboravnu avanturu
    CityMagazine
    ivan tokin
    Najzrelije Tokinovo delo – „Crna noć nada mnom i zvezdano nebo u meni” u prodaji od 10. jula
    CityMagazine
    metal
    Ovo je 5 najvrelijih metal koncerata u Srbiji ovog leta – čak i za one koji inače ne slušaju ovu vrstu muzike
    Miloš Dašić
    United Media ponovo na Pulskom filmskom festivalu: Podrška kreativnosti, autorima i najboljem regionalnom filmu
    United Media ponovo na Pulskom filmskom festivalu: Podrška kreativnosti, autorima i najboljem regionalnom filmu
    CityMagazine
    biblioteka cenzora knjiga
    „Biblioteka cenzora knjiga“: (S)misli svojom glavom
    Filip Milosavljević

    PopKultura

    • Pozorište
    • Muzika
    • Knjige/Stripovi
    • Intervjui
    • Fotografija
    • Film/TV
    • Art

    Moda i lepota

    • Trend
    • Moda
    • Lepota
    • Dom i dizajn

    Scena

    • Zabava
    • Poznati
    • Flešbek
    • Društvene Mreže
    • Aktuelno

    Gastro

    • Restorani
    • Recepti
    • Kafići
    • Gourmet
    • Lifestyle
    • Zdravlje
    • Sex
    • Putovanja
    • Automobili

    Vodič

    • Tribine
    • Stand-up
    • Sport
    • Sajmovi
    • Predstave
    • Pozorište
    • Konferencije
    • Koncerti
    • Književne večeri
    • Izložbe
    • Humanitarni događaj
    • Festivali
    • Clubbing
    • Bioskop
    • Kontakti
    • Uslovi korišćenja
    • Pravila privatnosti
    • Kolačići

    Pratite City

    Youtube Facebook Twitter Instagram

    Prijavi se na newsletter

    Prijavite se na naš njuzleter i obezbedite sebi nedeljnu dozu gradskih dešavanja i zanimljivosti.

    Uspešno ste se prijavili na City Magazine njuzleter, hvala.

    ✖