• Početna
  • Vodič
  • PopKultura
  • Moda i lepota
  • Scena
  • Gastro
  • Lifestyle
Facebook Twitter Youtube Instagram
City Magazine

Type and hit Enter to search

  • Vodič
  • PopKultura
  • Moda i lepota
  • Scena
  • Gastro
  • Lifestyle
City Magazine
  • Vodič
  • PopKultura
  • Moda i lepota
  • Scena
  • Gastro
  • Lifestyle

Kikiriki, semenke, sport za zube: Otvoreno pismo Bogu, Dalaj Lami i Deda Mrazu

Milica Vučković
09.05.2022. 3 Mins Read

Dragi svi,

Znate i sami da vam veoma retko pišem, gotovo nikada. Poslednji put sam, čini mi se, još davne devedeset i šeste od Boga i Deda Mraza tražila za Božić i Novu godinu rolšue sa slikom male sirene – Ariel, kakve je imala Tanja kada smo bili deca, ali nisam ih dobila. Da ne ispadne da sam nekakvo zlopamtilo – rolšue zaista nisu važne i nikome ne zameram zbog toga, jer ionako nikada nisam naučila da vozim rolšue kako dolikuje. Verovatno ste, onda, dobro procenili da mi rolšue ni ne trebaju.

Sećam se i da sam par puta zamislila želju kada sam videla zvezdu padalicu, ali ni te želje se nisu ostvarile, niti bih znala kojoj instanci da se obratim povodom toga. Sve u svemu, ono što ovim želim da kažem je to da zaista mislim da nisam ispucala previše kredita kod bilo koga od vas – naročito kod Vas, Dalaj Lamo, te bih probala ovom prilikom nešto da Vas zamolim.

Povezani članci

Fudbaleri nisu ni cirkuzanti, a ni neko ko treba da rešava naše lične i nacionalne probleme

Šta ćemo ako Baja Mali Knindža postane disident

Evo o čemu je reč. Imam jednu dobru prijateljicu koju verovatno znate i do sada iz mojih priča. Moja prijateljica je pre svega dobar čovek, vredna je i požrtvovana, i nadasve poštena. Čitav život radi, trudi se, ne živi na štetu nikome i ne čini nikome zlo. Sama privređuje za sebe i svoje dete i uzorna je majka iako je sama. Nikada se ne žali, nikoga ne kleveta i ne krivi za svoj težak život kakav vodi. Otkako se odselila u inostranstvo kako bi pronašla nekakav bolji život, dešavaju joj se samo loše stvari. I pre neki dan sam od nje saznala jednu jako lošu vest. Čak i tada od nje nisam čula da zbog toga nekoga krivi, već se bori sa svakom situacijom sa kojom se susreće, stoički, svojim izranjavanim pesnicama, i uprkos svemu svaki dan uspeva da iznova i iznova nađe snagu da ide dalje i veruje da će je život nekada nagraditi spokojem i blagostanjem. I ja u to iskreno verujem jer smatram da je to zaslužila.

Uprkos mom verovanju i tome što stalno mislim na nju, to nikako da se desi. Upravo vam zbog toga i pišem. Pomislila sam da ste, možda, na nju zaboravili kada se odselila, da možda nije prebacila karton u neku drugu ustanovu i da je nemate uopšte u evidenciji. Možda vi šaljete pomoć ili blagostanje na njenu adresu, ali to stiže sada u neki sasvim prazan stan, ili neku porušenu kuću, na mesto gde je sada nikla zgrada u kojoj žive neki potpuno drugi ljudi, a pošta za nju uporno ne stiže. Možda poštar to nije nikome ni prijavio, već, znajući da primaoca nema, on svako to pismo baca u đubre.

Ovim putem bih htela da vas zamolim da pogledate u administraciji, po onim fiokama koje se ređe otvaraju, da li ste negde zaturili njen karton ili ste je možda sa nekim pomešali. Njene podatke i matični broj ostaviću naknadno kako ih ne bih javno iznosila, možda može neko da ih zloupotrebi, a i ovako joj je nedaća preko glave. Sigurna sam da možete nešto da uradite po tom pitanju, molim vas da moje pismo uzmete u razmatranje, i obećavam da se ovom prilikom odričem svih svojih molbi i ispunjenja želja, i da svoj eventualni kredit kod bilo koga od vas prepuštam njoj, samo da joj se čim pre u životu desi nešto lepo.

Najlepše hvala na odvojenom vremenu za čitanje ovog pisma, i na razumevanju.

Nadam se da ćete moći nešto da preduzmete. Nadam se da ste zdravo i da je kod vas sve okej.

Srdačan pozdrav i svako dobro,

M.

Naslovna fotografija: Towfiqu barbhuiya/Unsplash

Tags:

dalaj lamadeda mrazpismoprijateljica

Povezani članci

Svi naši promašaji

Počelo je SP u fudbalu – probudimo dete u sebi i maštajmo o nemogućem!

Share Article

Follow Me Written By

Milica Vučković

Milica Vučković je slikarka koja piše. Živi i radi u Beogradu, ali i dalje veruje da će nekada živeti na moru. Voli da sedi u ćošku, jer kaže da se odatle sve najbolje vidi. Ne nada se ničemu, ali tvrdi da je optimista.

Ostali članci

Previous

Pouke iz prošlosti: S Bogom smrti na počinak

Next

Pametnom (nije) dosta: Vrište žene, ali ne vrište dovoljno glasno

Next
10.05.2022.

Pametnom (nije) dosta: Vrište žene, ali ne vrište dovoljno glasno

Previews
06.05.2022.

Pouke iz prošlosti: S Bogom smrti na počinak

Najnovije

Nikola Kojo potkačio RTS: „Ne bih da uđem u sferu politike…“
CityMagazine
Ova pesma je zamalo završila kao naš predstavnik na Evroviziji, a masna je krađa velikog hevi metal hita
CityMagazine
Meni dan miriše na Pako Raban: da li se sećate domaće pesme koja odaje poštovanje preminulom dizajneru
CityMagazine
Pesma našeg kandidata za odlazak na Evroviziju već postala hit u Hrvatskoj
CityMagazine
Vikend preporuke 3-5.2.
CityMagazine

PopKultura

  • Pozorište
  • Muzika
  • Knjige/Stripovi
  • Intervjui
  • Fotografija
  • Film/TV
  • Art

Moda i lepota

  • Trend
  • Moda
  • Lepota
  • Dom i dizajn

Scena

  • Zabava
  • Poznati
  • Flešbek
  • Društvene Mreže
  • Aktuelno

Gastro

  • Restorani
  • Recepti
  • Kafići
  • Gourmet
  • Lifestyle
  • Zdravlje
  • Sex
  • Putovanja
  • Automobili

Vodič

  • Stand-up
  • Predstave
  • Koncerti
  • Književne večeri
  • Izložbe
  • Clubbing
  • Bioskop
  • Kontakti
  • Uslovi korišćenja
  • Pravila privatnosti
  • Kolačići

Pratite City

Youtube Facebook Twitter Instagram

Prijavi se na newsletter

Prijavite se na naš njuzleter i obezbedite sebi nedeljnu dozu gradskih dešavanja i zanimljivosti.

Uspešno ste se prijavili na City Magazine njuzleter, hvala.

✖