• Početna
  • Vodič
  • PopKultura
  • Moda i lepota
  • Scena
  • Gastro
  • Lifestyle
  • Kolumne
Facebook Twitter Youtube Instagram
City Magazine

Unesi pojam i pritisni enter

  • Vodič
  • PopKultura
  • Moda i lepota
  • Scena
  • Gastro
  • Lifestyle
  • Kolumne
City Magazine
  • Vodič
  • PopKultura
  • Moda i lepota
  • Scena
  • Gastro
  • Lifestyle
  • Kolumne
Kada korset steže, a cilindar žulja: Kritika serije „Pozlaćeno doba“ (The Gilded Age)

Kada korset steže, a cilindar žulja: Kritika serije „Pozlaćeno doba“ (The Gilded Age)

Zoran Janković
11.02.2022. 4 min Film/TV

Džulijan Felouz, kanda, najprepoznatljiviji po svojim kreativnim i preduzetničkim zaslugama u slučaju serije Dauntonska opatija, sasvim očekivano nema mira. Nakon ipak neuspešne varijacije što je na britanskom tlu ipak bila serija Belgravia, red je došao i do novih daljina i novih kota koje valja osvojiti, što ne čudi imajući u vidu da je narečena Dauntonska opatija izrazito popularna i u SAD.

Dakle, nimalo iznenađujuće, eto Felouza i u Americi sa pričom, naravno, iz doba korseta, trapova, neracionalnih šešira sa peruškama, štucovanih brkova, frakova, lula… ali i ishod je, kada je reč o onome što je na dosadašnjem uzorku pokazala njegova američka „ispostava“, bezbedno i komforno smešten u domen očekivanog – što će, u par reči samo reći, u sferi upotrebljive konfekcije upitnih kreativnih motiva nastanka.

Felouz je daleko odmakao od dana kada je znameniti reditelj Robert Altman njegov scenario za dobro znani film Gosford Park iščitao, postavio i preveo na teritoriju priče o uvek aktuelnom i nepogrešivo aktivnom međuklasnim sukobom, pa bilo to i pod krovom nalickanog britanskog aristokratskog zdanja.

Felouz je nakon toga nastavio tamo gde ga očito srce vuče – put poletno-površnih, doduše, dinamično ispripovedanih priča o društvenim hronikama iz viših slojeva, romantičnim vrteškama i poslovnim zamešateljstvima i nadgornjavanjima u svetu mahom bezbrižno bogatih, oko koga u svojstvu satelita (i onoga što bi u dramaturškom smislu bilo nezvano funkcijama) kruže osiromašeni rođaci, služinčad i slučajni saputnici takođe uglavnom usredsređeni na uspon uz onu čuvenu društvenu lestvicu.

Kada korset steže, a cilindar žulja: Kritika serije „Pozlaćeno doba“ (The Gilded Age)

Sve je to prisutno i kada je u pitanju Pozlaćeno doba (The Gilded Age), s tim da je priča smeštena u svet novih bogataša i onih koji su taj status stekli par decenija ranije na sve prisutnijem asfaltu Njujorka u punom zamahu izrastanja u nezvaničnu prestonicu sveta. Tu su, da ne otkrivamo previše, od konkretnog zapleta i događaja koji ga čine (tim pre jer i tu sve zastaje u tom području očekivanog, konfekcijskog i neprikriveno derivativnog), sukobi dve porodice kao eksponenata tih doživljaja sveta i takvih predistorija, sa sve infrastrukturnim i procvatom berzanskih poduhvata kao važnim okvirom i svojevrsnim „suncobranom“, te pogonskim gorivom i izgovorom za preokrete i prekombinovanje motiva u hodu.

Pozlaćeno doba se lako može krajnje precizno pojmiti – na svojoj strani, na strani aduta mu, ono nudi ponovo živahnu priču sa sijaset dobrano umreženih likova ovog ili onog tipa i podtipa, uz nimalo iznenađujuću produkcionu uglađenost i uprizorenost, odličan rad direktora fotografije (reč je tu i o Vanji Černjulu izvorno iz susedne nam Hrvatske) i vrhunske domete na polju kostimografskih domišljatosti i u pravom trenu zauzdanih ekstravaganci, dok na drugoj strani imamo zamerke i pokude koje sasvim prirodno sežu u samu idejnu bit i kreativni pristup pri izradi samog metaforičnog temelja ove serije.

Kada korset steže, a cilindar žulja: Kritika serije „Pozlaćeno doba“ (The Gilded Age)

Naime, Pozlaćeno doba je parada svrsishodnih površnosti, „delo“ u kome je oku ugodnoj funkcionalnosti ciljano data zamašna prednost u odnosu na smislenost, promišljenost i poriv da se, kad je već zgodna i podatna prilika za to, o tom vremenu, tom društvenom kontekstu, a onda i srži ljudske prirode i možda pomalo i čak o biti naših postojanja kaže nešto intelektualno validnije i ambicioznije od u Pozlaćenom dobu predočenog.

Jednostavno, baš kao i u slučaju Dauntonske opatije, uz svu zanatsku preciznost i učinkovitost, ovde ni nema vidljivih pokušaja da se odoli zovu saharinski porozne zavodljivosti (a čiji se onda slatkasti ukus brzo preinači u upozoravajuću i sasvim rečitu gorčinu) i puke upotrebljivosti koja ziheraški stupa terenom kojim gospodare srednjačenje i svesno podilaženje pretpostavljenom preovlađujućem ukusu.

Kada korset steže, a cilindar žulja: Kritika serije „Pozlaćeno doba“ (The Gilded Age)

Žrtva toga onda bivaju i glumci, a The Gilded Age dobar deo svoje privlačnosti preuzima iz faktografije u tom svom aspektu – npr. aksiomski odlična Kristin Baranski ovde zapravo tumači krajnje preciznu mešavinu lika koji sama (naravno, u drugačijim scenografsko-kostimografsko-vremensko-tematskim okolnostima) tumači u seriji The Good Fight i lika koji i dalje dovoljno nadahnuto igra velika Megi Smit u pominjanoj Dauntonskoj opartiji, naravno, sa uvek spremnim rafalima sarkastičnih upadica i ciničnih opažanja.

Keri Kun, maestralna u seriji The Leftovers i ne samo tu, ovde je brzopotezni i u korsete saterani odjek onoga što prepoznajemo i pamtimo kao karakteristike lika Aleksis iz Dinastije, Sintija Nikson dobrim delom popunjava kadrove i prostor, a Taisa Farmiga i još jedna kćerka Meril Strip (Luiza Džejkobson) ovim dopunjavaju svoje filmografije pretpostavljeno popularnom stavkom, a dobar deo svog glumačkog umeća i očiglednog magnetizma ovde traći Morgan Spektor, zasluženo primećen i hvaljen zbog pokazanog u izvrsnoj seriji Zavera protiv Amerike pre par godina.

Kada korset steže, a cilindar žulja: Kritika serije „Pozlaćeno doba“ (The Gilded Age)

U maniru britkih razračunavanja kakvim obiluju epizode Pozlaćenog doba, ovo je svrsishodna i upotrebljiva amerikanizacija osvedočeno efektnog Felouzovog recepta, kojoj, pak, nedostaje samosvesti i autoironije, da bi postala i grešno gledalačko zadovoljstvo, a u isti mah ovo je legitimno ali u idejnom i etičkom smislu ipak nedopustivo i krajnje površno posezanje za onim što znamo, recimo, iz izvanrednih dela Idit Vorton, koju Felouz, da se izrazimo tako, otvoreno kanibalizuje i ostrašćeno simplifikuje.

S tim u vezi, u poslednjih desetak godina kod nas su objavljena dva prevoda dela Idit Vorton – Doba nevinosti i Kuća veselja. I da onda spustimo lepeze i skinemo rukavice – dakle, čitajte Idit Vorton. A Pozlaćeno doba može da čeka. Nek pričeka…

Fotografije: Warner Bros/HBO

Oznake:

Džulijan Felouznova serijaThe Gilded Age

Podeli

Zaprati Autor

Zoran Janković

Diplomirani profesor engleskog jezika i književnosti i uporni i ničim izazvani popularizator popularne kulture. Urednik je portala Filmskog centra Srbije. Prikaze iz tekstove iz oblasti muzike, filma i književnosti objavljivao ili objavljuje u narednim medijima: Popboks, Huper, Yellow Cab, Pressing, Hi Files, Status, Optimist, Mediantrop, Etnoumlje, Pazi, snima se, Bookvar, NIN, Espreso Kultura, Film New Europe, Vreme... Čitavog života se spremao za to. Sada čeka da kucne pravi čas pa da napiše i veliki roman za žene.

Ostali članci

Dan zaljubljenih uz Goatmare & The Hellspades
Prethodni

Dan zaljubljenih uz Goatmare & The Hellspades

Izložba „Zenitistima celog sveta. Iz zaostavštine Ljubomira Micića u Narodnom muzeju u Beogradu“ u Narodnom muzeju
Sledeći

Izložba „Zenitistima celog sveta. Iz zaostavštine Ljubomira Micića u Narodnom muzeju u Beogradu“ u Narodnom muzeju

Sledeći
Izložba „Zenitistima celog sveta. Iz zaostavštine Ljubomira Micića u Narodnom muzeju u Beogradu“ u Narodnom muzeju
12.02.2022.

Izložba „Zenitistima celog sveta. Iz zaostavštine Ljubomira Micića u Narodnom muzeju u Beogradu“ u Narodnom muzeju

Prethodni
11.02.2022.

Dan zaljubljenih uz Goatmare & The Hellspades

Dan zaljubljenih uz Goatmare & The Hellspades

Trenutno nema komentara! Budite prvi

    Ostavite odgovor Odustani od odgovora

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    Najnovije

    za milion godina
    Zdravko Čolić se žalio na ova dva muzičara: Duhovita priča sa snimanja pesme “Za milion godina” koju malo ko zna
    CityMagazine
    Deca Loših Muzičara
    DA SE P(L)OČASTIMO: Deca Loših Muzičara i Bolesna Štenad šamaraju nas rokenrolom na novim albumima
    Miloš Dašić
    beograd
    „Doviđenja iz Beograda, iz Jugoslavije“: Pre 40 godina, ceo svet je čuo pesmu koja se i danas voli i peva na studentskim protestima
    CityMagazine
    Vlada Divljan
    Vlada Divljan je napisao kultni narodnjak iz 80-ih godina koji sigurno znate: “Uzeo sam flašu rakije, pijuckao i polako ulazio u patetično stanje”
    CityMagazine
    Bob Geldof: Hrabro irsko srce, lice starozavetnog proroka, energija mladića
    Bob Geldof: Hrabro irsko srce, lice starozavetnog proroka, energija mladića
    CityMagazine

    PopKultura

    • Pozorište
    • Muzika
    • Knjige/Stripovi
    • Intervjui
    • Fotografija
    • Film/TV
    • Art

    Moda i lepota

    • Trend
    • Moda
    • Lepota
    • Dom i dizajn

    Scena

    • Zabava
    • Poznati
    • Flešbek
    • Društvene Mreže
    • Aktuelno

    Gastro

    • Restorani
    • Recepti
    • Kafići
    • Gourmet
    • Lifestyle
    • Zdravlje
    • Sex
    • Putovanja
    • Automobili

    Vodič

    • Tribine
    • Stand-up
    • Sport
    • Sajmovi
    • Predstave
    • Pozorište
    • Konferencije
    • Koncerti
    • Književne večeri
    • Izložbe
    • Humanitarni događaj
    • Festivali
    • Clubbing
    • Bioskop
    • Kontakti
    • Uslovi korišćenja
    • Pravila privatnosti
    • Kolačići

    Pratite City

    Youtube Facebook Twitter Instagram

    Prijavi se na newsletter

    Prijavite se na naš njuzleter i obezbedite sebi nedeljnu dozu gradskih dešavanja i zanimljivosti.

    Uspešno ste se prijavili na City Magazine njuzleter, hvala.

    ✖