• Početna
  • Vodič
  • PopKultura
  • Moda i lepota
  • Scena
  • Gastro
  • Lifestyle
Facebook Twitter Youtube Instagram
City Magazine

Type and hit Enter to search

  • Vodič
  • PopKultura
  • Moda i lepota
  • Scena
  • Gastro
  • Lifestyle
City Magazine
  • Vodič
  • PopKultura
  • Moda i lepota
  • Scena
  • Gastro
  • Lifestyle

Kritika filma „Ekipa“ Marka Sopića: Baš je slavlje kad pobedi zdravlje…

Zoran Janković
29.10.2019. 5 Mins Read Film/TV

Dobro je. Mada i dalje stoji da u Srbiji (na planu umetnosti i popularne kulture, da ipak malo suzimo vizir) teško da išta ikada i zbilja izlazi iz mode, dok, sa druge strane, tradicija i kontinuitet se baš teško uspostavljaju i traju, barem možemo da dovoljno gromko ustvrdimo da ima nade za noviji srpski repertoarski film neskrivenih komercijalnih ambicija. Nakon golemog uspeha Južnog vetra Miloša Avramovića i dobrih rezultata na polju bioskopske posete u slučaju filma Taksi bluz Miroslava Stamatova, na repertoare je stigao još jedan film koji će, ako sudbinske i druge pravde bude bilo, postati zaslužen bioskopski hit ovdašnje sorte.

Ekipa, debitantski celovečernji igrani film reditelja Marka Sopića, po više osnova predstavlja prijatno iznenađenje; za početak, reč je o komercijalnom filmu (ovo ostvarenje je dobilo podršku Filmskog centra Srbije upravo u kategoriji filmova sa komercijalnim potencijalom) koje, pak, dosto brzo očita i upadljivu autorsku osobenost i pristup koji vidno prevazilazi uske okvire zanatske svrsishodnosti i nekakve opšte upotrebljivosti u tom repertoarskom smislu. Ekipa je, ukupno gledano, dostojanstven rad, film koji može da komunicira sa širom publikom i koji ima sve nužne odlike takozvanog crowd pleaser-a (filma za široke i, poželjno, što šire narodne mase), ali koji pokazuje i promišljeniji, suptilniji i artikulisaniji pristup zakonitostima filmova koji svoje ishodište traže ponajpre u bioskopskom kontekstu i takvom, nazovimo to tako, trenju sa manje ili više strastvenim filmoljupcima.

Već to čini Ekipu vrednom pažnje i poštene šanse, ali to, srećom, nije sve. Ekipa, posve iznenađujuće, kroz tu priču o par uzbudljivih dana u životu darovitog fudbalera Partizana, koji je naivan i lakomislen barem onoliko koliko je i dobar čovek, zapravo predstavlja prilično nedvosmislen i neprikriven srpski prepravak čuvene Prave romanse (True Romance), jednog od možda i ponajboljih filmova velikog Tonija Skota, a na čijem je scenariju dosta radio i dalje preduzetni i prisutni Kventin Tarantino. Ovo bi, naravno, mogla biti i polazišna tačka za krupnu zamerku da nije bilo ovoliko veštine i maštovitosti u tom procesu aproprijacije tog sjajnog uzora, odnosno, da pojednostavimo, da posrbljavanje tog divnog filma i neprolaznog klasika nije ovako znalački i nadahnuto sprovedeno u delo. Ovde mora nanovo biti naglašeno da u eri postmoderne, brzopotezne i sveprisutne derivativnosti u popularnoj kulturi ovakvi potezi, a naročito kada nije reč o ziheraškom prepisivanju i šibicarenju publike, čega nema u Sopićevoj Ekipi, teško da može biti povod za diskvalifikaciju nekog filmskog dela, tim pre što je i sam Tarantino osvedočeni kompilator velikih preteča i što je Toni Skot uzor koji se sam nameće i kakav se samo poželeti može. A osim Prave romanse ima ovde i posveta Gaju Ričiju, koji je, doduše, u tom, polaznom delu svoje rediteljske karijere i sam dosta omažirao Tarantina, manje ili više u istoj meri u kojoj to autori Ekipe čine kada su Tarantino i Riči u pitanju. I, naravno, pre svih neprevaziđeni Toni Skot.

Povezani članci

Otkrivamo deo programa 28. Festivala autorskog filma

Tribina o filmu „Kristina”: Ljubav – ako je ikako moguće…

Rade Ćosić, Andrija Milošević i Lazar Đukić

Osim toga, Ekipa ima biti pohvaljena i na konto još nekoliko svojih krupnih kvaliteta i odlika: Sopić ambiciozno pristupa režiji, recimo, odluka da se većim delom filma pomno, iz naglašene fizičke blizine prati glavni junak doprinosi upadljivom osećaju klaustrofobičnosti pod kojom se koprca glavni junak Zdravko u pokušaju da izbegne neumitno i barem malo sazri, a tu su i tome sasvim komplementarna montažerska rešenja Dragana von Petrovića i primetno odvažan snimateljski rad Dimitrija Jokovića, te zanimljiv muzički skor Nikole Aškovića, kojim se diskretno potcrtava urbani kontekst priče. Savremeni srpski film se dugo već, inače, koprca pod stegama prenaglašene i upitne urbanosti, ma šta taj termin danas i ovde zapravo označavao.

Dragan Jovanović i Srđan Todorović

Rade Ćosić (ujedno i scenarista i producent) ovde pruža zreliju kreaciju nego u Afterpartiju Luke Bursaća od pre par godina, mada dva lika koje on tumači u ta dva ostvarenja povezuje taj vidan zazor od užasa prokrastinacije koja je već pustila duboko korenje i u psihi i u svetonazoru tih antijunaka, ali se mora naglasiti da je Zdravko simpatičniji lik nego što je to bio donekle i iritantan parnjak mu iz pomenutog Afterparija. Ovde treba dodati da je humor koji Ekipa pruža neusiljen i efektan na drugu i treću loptu i nosi dozu suptilnosti koju ne srećemo tako često u ovdašnim radovima na narečene crowd-pleaser teme. Ćosić se pametno okružio proverenim glumačkim i/ili komercijalnim adutima (Sergej Trifunović, Srđan Žika Todorović, Miloš Timotijević, Ljubomir Bandović, Nikola Ristanovski…) i novijim i svežijim licima u efektnim i uspelim rolama (Lazar Đukić i Ivana Dudić).

Ivana Dudić

Ekipa je film i sa nekoliko lako uočljivih falinki (maniristička gluma onih koji su se davnih dana prepustili čarima i mukama manirističke glume, nedovoljna eksplozivnost završnog segmenta, te par grubljih šavova na tkivu priče u celini gledano). Ipak, kao dominatan utisak se ipak nameće onaj koji sugeriše da je Ekipa u celini gledano dovoljno osoben rad, uz to, i ostvarenje koje je izašlo kao pobednik iz klinča sa vlastitim budžetskim i produkcionim ograničenjima i etapnim snimanjem, te definitivno predstavlja primer ovdašnjeg zdravog poimanja onoga što bi repertoarski/komercijalni film mogao i trebalo da bude.

Poster filma

Ako, pak, sve pomenuto nije dovoljno za ubeđivanje da pohitate i pogledate Ekipu u bioskopima, proučite ovaj zanimljiv i sočan niz njegovih udarnih aduta: simpatičan glavni junak u filmičnim okolnostima, neusiljena duhovitost kao osnova i okvir, vidna rediteljska ambicioznost, smisleni i uspešno lokalizovani nakloni Tarantinu, Toniju Skotu i Gaju Ričiju, te priča koja u pamet zaziva i umeće i specifičnost pojave jednog Dragana Ćirića.

I da zabune ne bude, ovo jeste film o (fiktivnom) igraču Partizana, partizanovština u dobroj meri i boji i nosi ovaj film, ali nije i ono što ga u ključnom smislu definiše, te može biti dobar gledalački izbor i za one kojima je Zvezdin sever srcu bliži. Najposle, eto povoda da i Crvena zvezda napokon (posle nesretnih i nespretnih filmova kakvi su bili Ona voli Zvezdu i Artiljero) dobije dostojan i dostojanstven odjek na filmu.

Tags:

Ekipamarko sopićrade ćosićsrpski film

Povezani članci

Olga Košarić dobitnica nagrade „Marko Glušac“ na 28. Festivalu autorskog filma

Kinoteka u decembru: Zafranović, Karpo Godina, Kokan Rakonjac

Share Article

Follow Me Written By

Zoran Janković

Diplomirani profesor engleskog jezika i književnosti i uporni i ničim izazvani popularizator popularne kulture. Urednik je portala Filmskog centra Srbije. Prikaze iz tekstove iz oblasti muzike, filma i književnosti objavljivao ili objavljuje u narednim medijima: Popboks, Huper, Yellow Cab, Pressing, Hi Files, Status, Optimist, Mediantrop, Etnoumlje, Pazi, snima se, Bookvar, NIN, Espreso Kultura, Film New Europe, Vreme... Čitavog života se spremao za to. Sada čeka da kucne pravi čas pa da napiše i veliki roman za žene.

Ostali članci

Previous

Alexander Nut, Nipplepeople i B2S – zvezde prve IQ žurke

Next

Izložba „Inspirisani Italijom“ u Italijanskom institutu za kulturu

Next
29.10.2019.

Izložba „Inspirisani Italijom“ u Italijanskom institutu za kulturu

Previews
29.10.2019.

Alexander Nut, Nipplepeople i B2S – zvezde prve IQ žurke

Najnovije

Džonatan Mejdžors kaže da je jeo 6.100 kalorija dnevno četiri meseca kako bi se spremio za ulogu bodibildera
CityMagazine
Preslušajte drugu epizodu podkasta „Vesele 80e sa Đurom PIP POP“
CityMagazine
Džon Laroket priznao da je umesto novca, za film „Teksaški masakr motornom testerom“ dobio travu
Filip Milosavljević
Retrospektakl i jubilej Marka Nastića
CityMagazine
Originalna nepo beba Dakota Džonson vodiće 94. dodelu Oskara: Evo zašto ona ima najbolji genetski materijal za to
Ivana Milošević

PopKultura

  • Pozorište
  • Muzika
  • Knjige/Stripovi
  • Intervjui
  • Fotografija
  • Film/TV
  • Art

Moda i lepota

  • Trend
  • Moda
  • Lepota
  • Dom i dizajn

Scena

  • Zabava
  • Poznati
  • Flešbek
  • Društvene Mreže
  • Aktuelno

Gastro

  • Restorani
  • Recepti
  • Kafići
  • Gourmet
  • Lifestyle
  • Zdravlje
  • Sex
  • Putovanja
  • Automobili

Vodič

  • Stand-up
  • Predstave
  • Koncerti
  • Književne večeri
  • Izložbe
  • Clubbing
  • Bioskop
  • Kontakti
  • Uslovi korišćenja
  • Pravila privatnosti
  • Kolačići

Pratite City

Youtube Facebook Twitter Instagram

Prijavi se na newsletter

Prijavite se na naš njuzleter i obezbedite sebi nedeljnu dozu gradskih dešavanja i zanimljivosti.

Uspešno ste se prijavili na City Magazine njuzleter, hvala.

✖