• Početna
  • Vodič
  • PopKultura
  • Moda i lepota
  • Scena
  • Gastro
  • Lifestyle
  • Kolumne
Facebook Twitter Youtube Instagram
City Magazine

Unesi pojam i pritisni enter

  • Vodič
  • PopKultura
  • Moda i lepota
  • Scena
  • Gastro
  • Lifestyle
  • Kolumne
City Magazine
  • Vodič
  • PopKultura
  • Moda i lepota
  • Scena
  • Gastro
  • Lifestyle
  • Kolumne
Varljivo svetlo na kraju tunela: Kritika filma „Aleja noćnih mora“
Nightmare Alley

Varljivo svetlo na kraju tunela: Kritika filma „Aleja noćnih mora“

Zoran Janković
03.02.2022. 4 min Film/TV

Dobra vest glasi – Giljermo del Toro je, mereno na uzorku filma Aleja noćnih mora (Nightmare Alley), prvog mu rediteljskog ostvarenja nakon Oskarima ovenčanog Oblika vode (The Shape of Water), uspešno razrešio uvek prisutnu nedoumicu kako bi trebalo da izgleda i šta bi to sve i u kojoj meri i u kom obliku trebalo da ponudi kvalitetan i dovoljno osoben film za neosporno zrelu i u gledalačkom smislu ambicioznu publiku, a uz jasan pečat autorskog izraza.

Loša vest (ali loša isključivo za finansijere, ključne aktere i ostale „viđenije“) glasi – ovakva Aleja noćnih mora, dakle, vredna pohvalnih reči i svakako vredna odlaska u bioskop (čak i pri ovim neuslovima) izrazito loše je prošla na bioskopskim blagajnama na matičnom tržištu, prikupivši tek mršavih deset i kusur američkih miliona te primarne i najvažnije zarade.

Srećom, gde su loše vesti, neretko ima i nekakvih uteha – kao prvo, utešno je što del Toro ponovo ima zbilja dobar film, a možemo da istaknemo da (prema zvaničnim i dostupnim brojkama) ovo ostvarenje u Srbiji prilično dobro prolazi, što nam onda iz prikrajka govori da i ovde i dalje ima publike zahtevnijih gledalačkih apetita.

Reč je o vidno ambicioznom filmu odrađenom u maniru retro noar-filma, uz jasan omaž ostvarenjima iz zlatne ere tog podžanra (dakle, preciznije govoreći, sa prevoja četrdesetih i pedesetih godina veka za nama); to ni ne čudi, prvo stoga jer je noar-film tiha patnja i sigurno i postojano mesto povratka brojnih prekaljenih filmofila, kanda, i širom sveta, a drugo – u pitanju je nova ekranizacija očito uticajnog i potentnog romana Vilijama Lindseja Greša, iz koga se već izrodilo remek-delo filmske baštine, Nightmare Alley iz 1947. godine, koji je režirao Edmund Gulding i u kom su glumački ansambl predvodili Tajron Pauer, Džoan Blondel i Kolin Grej.

Sada su tu prvoligaši i čitav niz cenjenih glumačkih pojava i lako prepoznatljivih glumačkih lica: Bredli Kuper, Runi Mara, Kejt Blanšet, Viljem Defo, Toni Kolet, Ričard Dženkins, Holt Mekoloni… Ono što je mino puke faktografije, ma koliko ona nepogrešivo bila ključni mamac za većinu posetilaca bioskopa, je snažna impresija da je Gijermo del Toro bio iznimno nadahnut polaznim materijalom, da se ponovo u njegovom izrazu oseća stvaralački žar, a da se, i to je barem jednako važno, ako ne i više, noar iznova pokazao kao plodno tle i čvrst temelj za reditelja u dobroj autorskoj formi.

Varljivo svetlo na kraju tunela: Kritika filma „Aleja noćnih mora“

To ni ne bi trebalo ikoga da začudi, jer noar-film, proistekao iz tematski idejno srodne književnosti kao zdravorazumske preteče, nudi zdrav pelcer za oponašanje dva važna fronta – kao prvo, priče i zapleti ukorenjeni su u veru da su ljudi, premda većinski i suštinski dobri, zapravo slabi, lako kvarljiva roba, te da često pokleknu pred krupnim izazovima gramzivosti, sebičluka, bezobzirnosti, slepila pred potrebama drugih, tekućih sagrešenja, loših procena… a možda prvenstveno pred izazovom vere u mogućnost prečice i hitrog puta u pravcu bezbrižnije budućnosti i lagodnijeg života nego što im je to sudbinski ili već kako bilo predodređeno i dodeljeno.

Na uzorku ovog filma to izgleda ovako – u žiži priče je enigmatični Stanton (Bredli Kuper), očito gonjen nekom mukom i traumom iz ranijih godina i dana, koji praktično u hodu postaje deo otužnog putujućeg cirkusa, gde se zaljubi u mlađu devojku, ovlada složenim trikovima iz domena lažne vidovitosti, a onda krupnim koracima krene put visokog društva, gde oseća da suštinski i pravično pripada. U ovom domenu del Toro je mudro i staloženo pratio prethodnike (pisca i autore izvorne ekranizacije), dodavši, pritom ono što sa tačke današnjice i sa pozicije koju trenutno i već neko vreme drži u Holivudu ima da ponudi – produkcijsku raskoš i opuštenost, vizuelnu besprekornost, očigledno brižljiv rad sa glumicima, od kojih nijedan nije odlutao put manirizma i prenaglašene ekspresije.

Varljivo svetlo na kraju tunela: Kritika filma „Aleja noćnih mora“

Problem u izvesnoj meri predstavlja osnovni pristup u širem smislu; naime, ne računajući par „dodatih“ scena na samom početku i upadljivo „psihologiziranje“ kao danak plaćen navikama i preferencama našeg doba, del Toro se u prvoj polovini (onoj koja prati zbivanja u Stantonovom životu tokom rada u pomenutom putujućem cirkusu) pomalo iznenađujuće čvrsto drži filmskog prethodnika u režiji Edmunda Guldinga, ne dajući, pritom, jasan odgovor na pitanje da li je tu reč o promišljenom autorskom postupku ili, naprosto, pastišu kao takvom.

Potom vidnije odstupa u drugoj polovini kojom dominira lik evidentno prevrtljive i fatalne psihijatrice u tumačenju uvek sigurne Kejt Blanšet, što onda dovodi do u dovoljnoj meri osetne neravnoteže na planu fokusa između te dve celine koje se, srećom, sasvim komplementarno, združe i krenu ka skladnoj završnici kao zajedničkom cilju. Intervencije su dovele do zaista zamašne minutaže od punih 150 minuta (doduše, 150 minuta neporecivo prefinjenog filmskog sadržaja i izraza), što je znatno duže od imenjaka od pre 70 i kusur godina koji je trajao daleko racionalnijih 110 minuta.

Varljivo svetlo na kraju tunela: Kritika filma „Aleja noćnih mora“

Uspemo li (svako za sebe) da apstrahujemo pomenuto, u slučaju Aleje noćnih mora pred nama je vrlo dobar film i nesumnjivo film kojim je del Toro temeljno zacelio onu metaforičnu ranu Oskara dodeljenog za film koji to, sva je prilika, nije zaslužio (Oskar je pre bio prava mera za del Tora za pokazano ponajpre u slučaju filma Đavolja kičma, a onda i Panovog lavirinta). Uz to, ono što se tiče gledalaca, Aleja noćnih mora je kvalitetno delo sa polja filmova kojih već godinama unazad najviše manjka – dobrih, zrelih, smislenih, inteligentnih, kinestetskih upečatljivih filmova za odraslu publiku.

Fotografije: Searchlight Pictures

Oznake:

Giljermo del Torou bioskopu

Podeli

Zaprati Autor

Zoran Janković

Diplomirani profesor engleskog jezika i književnosti i uporni i ničim izazvani popularizator popularne kulture. Urednik je portala Filmskog centra Srbije. Prikaze iz tekstove iz oblasti muzike, filma i književnosti objavljivao ili objavljuje u narednim medijima: Popboks, Huper, Yellow Cab, Pressing, Hi Files, Status, Optimist, Mediantrop, Etnoumlje, Pazi, snima se, Bookvar, NIN, Espreso Kultura, Film New Europe, Vreme... Čitavog života se spremao za to. Sada čeka da kucne pravi čas pa da napiše i veliki roman za žene.

Ostali članci

Koncert grupe Van Gogh obeležava 25 godina od izlaska albuma „No Comment”
Prethodni

Koncert grupe Van Gogh obeležava 25 godina od izlaska albuma „No Comment”

Plesna predstava „Grand Hotel” ponovo na sceni Madlenianuma
Sledeći

Plesna predstava „Grand Hotel” ponovo na sceni Madlenianuma

Sledeći
Plesna predstava „Grand Hotel” ponovo na sceni Madlenianuma
03.02.2022.

Plesna predstava „Grand Hotel” ponovo na sceni Madlenianuma

Prethodni
03.02.2022.

Koncert grupe Van Gogh obeležava 25 godina od izlaska albuma „No Comment”

Koncert grupe Van Gogh obeležava 25 godina od izlaska albuma „No Comment”

No Comment! Be the first one.

    Ostavite odgovor Odustani od odgovora

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    Najnovije

    minecraft film
    „Minecraft Film” stiže na striming 20. juna
    CityMagazine
    turnstile
    DA SE P(L)OČASTIMO: Može i za đuskanje, može i za batine – Turnstile summer počinje
    Miloš Dašić
    bend
    Ovako izgleda kad neko peva direktno iz slomljenog srca: Ljudi na mrežama nazivaju nastup ovog benda “najtužnijim ikada”
    CityMagazine
    28 godina kasnije
    “28 godina kasnije” konačno stiže u domaće bioskope
    CityMagazine
    Indira Paganotto
    Indira Paganotto je izbacila novi hit u saradnji sa legendom elektronske muzike
    CityMagazine

    PopKultura

    • Pozorište
    • Muzika
    • Knjige/Stripovi
    • Intervjui
    • Fotografija
    • Film/TV
    • Art

    Moda i lepota

    • Trend
    • Moda
    • Lepota
    • Dom i dizajn

    Scena

    • Zabava
    • Poznati
    • Flešbek
    • Društvene Mreže
    • Aktuelno

    Gastro

    • Restorani
    • Recepti
    • Kafići
    • Gourmet
    • Lifestyle
    • Zdravlje
    • Sex
    • Putovanja
    • Automobili

    Vodič

    • Tribine
    • Stand-up
    • Sport
    • Sajmovi
    • Predstave
    • Pozorište
    • Konferencije
    • Koncerti
    • Književne večeri
    • Izložbe
    • Humanitarni događaj
    • Festivali
    • Clubbing
    • Bioskop
    • Kontakti
    • Uslovi korišćenja
    • Pravila privatnosti
    • Kolačići

    Pratite City

    Youtube Facebook Twitter Instagram

    Prijavi se na newsletter

    Prijavite se na naš njuzleter i obezbedite sebi nedeljnu dozu gradskih dešavanja i zanimljivosti.

    Uspešno ste se prijavili na City Magazine njuzleter, hvala.

    ✖