DA SE P(L)OČASTIMO – Igor Božanić na novom albumu peva mračne sevdalinke na jarkom suncu
Igor Božanić je objavio “Žegu”, novi album za lejbl Pop Depresija.
Kada pričamo o letu, govorimo uglavnom o tom atraktivnom, uzbudljivom i toplom periodu od nekoliko meseci. Kad pričamo i slušamo muziku precizno pravljenu za taj period, dobijamo lake note, prepune još lakših stihova, koji nekad i ne moraju da budu reči, već više deluju kao kakva onomatopeja životinje na španskom ili italijanskom jeziku, koja tako vrlo lako ulazi u uho. Međutim, leto nije samo vrućina, plaža i džin-tonik u hladovini i bazenu.
Leto je i vrućinčina bez daška vetra u kojoj, ako provedeš neko vreme na direktnom suncu, rizikuješ razna kožna oboljenja, ali i razna druga psihička stanja koja te rascepljuju od realnosti. Leto je opasno gotovo kao i život na ovim prostorima.
Leto je žega, a “Žega” je i novi album Igora Božanića – talentovanog tipa koji svojim zvukom, stihovima i pojavom uvodi sevdah u neke druge, mračnije vode. Mračne pod jarkim suncem koje ostavlja opekotine.
Pored imena albuma, izdanje prati i žanr osmišljen od strane izdavača (bravo Lonče!) nazvan sevdah noir. Ako uronite u ovih 10 pesama, ime ovog žanra će vam biti više nego jasno.
Dok se ritam u ovim pesmama uglavnom šunja kao u kakvim špijunskim trilerima, stihovi o tužnim zaljubljenim muškarcima i ženama koji gotovo uvek ostaju bez happy enda, ne bi ni mogli u nekom drugom svetu ili žanru postojati.
Božanić na novom albumu donosi svoje viđenje starih i nešto novijih sevdalinki, uz dve koje je i sam napisao. U odnosu na njegovo prošlo izdanje, kad je pevao anđeoskim vokalom svoje stihove uz akustaru, sad su mu u pomoć pritrčali braća Popov, Pavle i Srđan, obojivši njegov minimalistički zvuk novim bojama: kontrabasom, klavijaturama, perkusijama, a uleti i po koja harfa (M. Marinković).
Kao što nas neki drugi, novi čitaoci starog sveta sevdalinki ranije naučiše – sve te pesme koje se ponekad pevaju sa osmehom u kafanama, taj osmeh ne zaslužuju, jer odišu patnjom, boli i mukom. Igorove pesme ne zahtevaju velika okupljanja za stolom ili oko vatre – intimne su i sviraju u samoći, samo tebi, dok se slike velikih i krupnih životnih momenata odmotavaju pred očima.
Album otvara „klasična“ (šta god to značilo) balada Lijepa Meleća o ružnim snovima koji se prelivaju u javu, da bi nešto lakši ton bolera vas pozvao na ples u Moj behare, pesmu o prvoj tužnoj (a je l’ postoji neka druga?) ljubavi. U lokalnoj Game of Thrones baladi Zmaj prileti s Bosne na Dunavu, ponovo se pojavljuju grubi muškarci koji ne žele dobro devojkama, dok u danas LGBT-prihvaćenoj Snijeg pade na behar, na voće, Igor vešto beži iz zamke da se ponavlja – s obzirom na to da je ova pesma klasik modernog sevdaha.
Djevojka se suncu zamjerila je još jedna o odnosu ovih prostora prema ženskoj lepoti i sudbini, dok je Izdangubih ruže trgajući, prvi singl sa albuma, već svojim basovima koji taktiraju iznad Božanićevog lelujavog glasa, postala pesma koja kuca u glavi poput sata (remiksi Jana Nemečeka i Lenhart Tapesa su univerzum za sebe).
Dve pesme za koje je Igor sam pisao stihove su lirički možda i najegzistencijalnije. Umij me more i Bosna su pesme u kojima se naš pevač prepušta dvema sredinama koje ga odnose, odvode i teraju na let i beg. U Umij me more, uz harfu, slušamo glas koji menja boje poput davljenika i nestaje „do providnosti“.
Bosna, ta reč koja, kako god je izgovorite i u kom god kontekstu, nosi tu određenu vrstu tvrdoće, poput kamena i stamenosti. Blag i topao vokal Božanića upravo, kao kontra svoj toj težini Bosne je sjajna kontrateža, i baš taj glas, poput ptica iznad, nadvija se i priča još jednu priču, odnosno nekoliko njih, koje je album “Žega” i zabeležio.
Ako već postoji onaj više puta rabljen citat Ficdžeralda da je u najmračnijim delovima duše uvek 3 sata ujutru, onda na ovim našim prostorima oduvek vlada onaj period u kom peče sunce i gotovo da nema vazduha, dok se čeka da produva kakav vetar – ili da dođe onaj ili ona koji to ipak na kraju neće učiniti. Igor Božanić je napravio saundtrek za baš takvo vreme.
Trenutno nema komentara! Budite prvi