Originalni spot za pesmu “Đurđevdan” je bio zabranjen: Prebacivali su mu da je nacionalistički, sačuvano je samo par scena
Originalni spot za pesmu “Đurđevdan” grupe Bijelo dugme prikazan je samo jednom, nakon čega je zauvek zabranjen.
Pesma se našla na albumu Ćiribiribela, iako je prethodno verzija pesme pod nazivom “Ederlezi” već bila korišćena u filmu “Dom za vešanje” Emira Kusturice. Kada se danas pomene spot za “Đurđevdan”, mnogi se sete kadrova iz tog filma, kao i verzije spota u kojoj glumac Davor Dujmić najavljuje bend tokom kafanskog nastupa.
Ipak, prvobitna verzija muzičkog spota bila je zamišljena sasvim drugačije — što je izazvalo kontroverze, kako među članovima benda, tako i kod gledalaca. Spot je emitovan 1988. godine samo jednom na Televiziji Beograd, nakon čega je sklonjen sa programa. Goran Bregović je u dokumentarnoj seriji Rokovnik objasnio da je ljudima spot izgledao kao „neki četnički spot“.
Deliće zabranjenog spota “Đurđevdan” možete pronaći na OVOM LINKU.
“Radili smo spot u nekoj selendri na Kosmaju, blizu vikendice Bate Živojinovića. Mislili smo da će to biti zezanje, ali se ispostavilo da je bilo mnogo ozbiljnije nego što smo očekivali. Naravno, Srbi su prvi videli i odmah skinuli spot sa programa“, rekao je Bregović, naglašavajući da je Televizija Beograd sama snimila, ali i odbila da dalje emituje spot.
Iako je Bregović insistirao na tome da je sve rađeno u šaljivom tonu, nisu svi u bendu delili njegovo mišljenje. Alen Islamović, tadašnji pevač grupe, od početka je imao rezerve prema konceptu.
„Naš menadžer Raka Marić je dobio poziv iz Televizije Beograd da radimo spot van grada. Međutim, ubrzo su se pojavili statisti i ljudi iz okolnih sela koji su donosili čudne uniforme. Meni se to uopšte nije dopalo. Uniforme su bile bez obeležja, ali su imale ratobornu estetiku. Bilo je tu i kubura, pištolja, kama, noževa“, ispričao je Islamović u istoj emisiji.
Islamović je odbio da obuče ponučene kostime, rekavši menadžeru:
„Ako moram nešto da obučem, napustiću snimanje, a možda i Bijelo dugme.“
Bregović, kao vođa benda, pokušao je da ublaži situaciju — zamolio je reditelja da ne preteruje i da se uzmu samo pojedini detalji iz kostima, dok je Alenu dozvoljeno da nastupi u svojoj garderobi.
„Scene su bile jako čudne. Podsećalo je na neku veselu svadbu koja pijanči, ali ta svadba je bila previše naoružana“, dodao je Islamović.
Od celokupnog spota sačuvano je samo nekoliko scena. Na osnovu njih se vidi da je bend, osim Alena, bio odeven u srpsku narodnu nošnju, s ciljem da se vizuelno aludira na narodni orkestar — što je bilo u skladu s melodijom pesme. Ipak, u atmosferi pred raspad Jugoslavije i sve učestalijim tenzijama, takav simbolizam bio je previše provokativan za deo publike, naročito one druge veroispovesti i nacionalnosti.
Na kraju je snimljen novi, manje sporan spot, a Ćiribiribela je ostao poslednji album Bijelog dugmeta. Bregović je kasnije govorio da su ih na turnejama dočekivale srpske i hrvatske zastave, kao i nacionalistički povici, zbog čega je postalo jasno da za Dugme više nema mesta u tadašnjoj Jugoslaviji.
Bijelo dugme za sva vremena. Takvu popularnost nikad niko nije imao u SFRJ pa i šire. Nastupali su 70. i 80. godina prošlog veka u vreme najvećeg procvata socijalizma i radničkog samoupravljanja. Nikad više takvih srećnih vremena neće biti za radničku klasu i proletarijat. Nadu nam ulivaju studenti sa plenumima narodnim zborovima. Sve je to još u povoju ali nadamo se povratku starih dobrih vremena. Para ima za sve da budu srećni i zadovoljni samo nisu pravilno raspoređene. Nosilac sveg kapitala treba da bude država na čelu sa radničkom klasom.