„Sjećaš li se Doli Bel” – Gostovanje Kamernog teatra 55 iz Sarajeva u Madlenianumu

U martu mesecu imamo izuzetnu priliku da ugostimo jedno bosansko-hercegovačko pozorište, čuveni Kamerni teatar 55 iz Sarajeva i njegov ansambl sa predstavom Sjećaš li se Doli Bel, po kultnom tekstu Abdulaha Sidrana, u režiji i adaptaciji našeg reditelja Kokana Mladenovića. Pored njega, na predstavi su radili i dramaturg Vedran Fajković, kostimografkinja i scenografkinja Adisa Vatreš Selimović, kompozitorka Irena Popović, inspicijent Senad Bešić i producent Mirza Muzurović.

Predstava, koja je premijerno postavljena 2019. godine, već je učestvovala na sedam takmičarskih festivala i na njima osvojila 40 nagrada, kako za predstavu u celini, tako i u različitim kategorijama – za režiju, muziku, scenografiju, a i glumci su pojedinačno dobili nagrade, a najviše Emir Hadžihafizbegović koji je osvojio i Zoranov brk, što je svakako preporuka da se predstava pogleda. Publika u Srbiji je predstavu mogla da vidi na festivalima Dani Zorana Radmilovića u Zaječaru i na Jugoslovenskim pozorišnim susretima u Užicu, a u Beogradu će moći da je vidi 6. marta 2020. u 19.30 na našoj Velikoj sceni, a zbog velikog interesovanja obezbedili smo još jedan termin 7. marta. U predstavi igraju: Emir Hadžihafizbegović, Gordana Boban, Mirsad Tuka, Tatjana Šojić, Davor Golubović, Elma Juković, Muhamed Hadžović, Admir Glamočak, Sabit Sejdinović, Amar Selimović, Saša Krmpotić, Sin Kurt.

Sjećaš li se Doli Bel je priča o iskrenoj boli prve ljubavi, o neminovnom odrastanju, te o ogoljivanju jednog utopističkog društvenog sistema u koji su mnogi slepo verovali, i u kojeg su se, nažalost, razočarali. Priču posmatramo iz perspektive Sabahudina Zolja, svima nama više poznatog kao Dino, ali iz današnjeg vremena, kroz višedecenijsku distancu kaleidoskopski profiltrirane kutije sećanja, koja se, na samom početku predstave simbolički i otvara, te nas vrtoglavo, kao na vrteški, nosi u jedno vreme kojeg više nema, među ljude koji nisu tu. I svega tu ima. I boli, i užitka, i tuge, i radosti, pesme i suza. I sve je prekriveno jednom patinom prošlosti o kojoj mnogi još sanjaju, a drugi je kunu. Svaki novčić ima tri strane. Sjećaš li se Doli Bel otvara tako mnogo pitanja, pokreće tako mnogo tema, da bi za odgovoriti na njih bila potrebna još jedna knjiga, još jedna predstava, još jedan tekst. Ovako, suočeni sa tim emotivnim uraganom sećanja, možemo se samo prepustiti bujici, i zajedno sa svim likovima otići na jedno daleko, daleko putovanje u prošlost i dozvoliti sebi da i sami malo preberemo kutije sećanja. Ko zna kakve se sve tamo drangulije kriju?