Ljudi na blokadama kod Mašinskog fakulteta su pevali i posvetili policiji pesmu koja može da zaboli jače od udarca pendreka
Nakon brutalnog razbijanja protesta i blokada, hapšenja i intervencija specijalne policije, jedna scena se sinoć izdvojila iz sveopšteg haosa i tišine koju donosi strah: pesma.
Ispred Mašinskog fakulteta okupljeni demonstranti su mirno i dostojanstveno kordonu policije ispred njih otpevali pesmu “Janjičar”, legendarnog pevača Cuneta Gojkovića. I sve je u tom trenutku dobilo potpuno novi sloj značenja.
Pesma koja govori o bolu, izdaji, tuđinskoj sili i bratstvu koje je iznevereno, sinoć se pretvorila u himnu razočaranja. Ali i pasivnog otpora.
“Janjičar na blokadama”:
Poruka je bila jasna. Nisu oni tu da viču, ruše, niti da se tuku. Tu su da podsete – da u tom kordonu stoje mladići iz istog naroda, istog jezika, istih pesama. I da sećanje na janjičare – mladiće odvedene i preobraćene u oružje protiv svojih – nikad nije sasvim prošlost.
Na društvenim mrežama, video u kom se ova scena odvija brzo je postao viralan. Komentari su oštri, duhoviti, potresni:
“Kad Cune Gojković postane opasna stvar za režim, znaš da su stvari otišle predaleko.”
“To nije samo pesma. To je ogledalo koje držiš pred čovekom s kacigom i pendrekom.”
“Janjičari ne moraju biti Osmanlije. Nekad su i domaći sinovi… Samo obučeni u tuđu čast.”
Od kafane do revolta
“Janjičar” je nastala kao pesma tuge, narodne zabeleške o izgubljenom identitetu. Sinoć je, međutim, dobila novu dimenziju – postala je soundtrack savremenog razočaranja, ali i miran poziv na savest. I možda je baš to ono što je najjače uznemirilo – jer kada ti ljudi pevaju pesmu od koje te stegne u grudima, znaš da više ne možeš da im pretiš. Možeš samo da slušaš.
Pa ovi u crnom nije policija iz škole, to je policija iza rešetaka tako da njima ova pesma je nepoznata. To se školovalo preko trafika pa onda na nešto veće, a završiće u najlonu kao smeće!
Ma bravo!