Ovu biljku je skoro nemoguće ubiti, a daje cvetove koji će posebno ukrasiti vaš vrt
Japanska dunja je dekorativni grm poreklom iz istočne Azije, poznata po prelepim cvetovima koji se javljaju već početkom proleća, pre nego što se listovi razviju. Zbog svoje lepote i otpornosti, veoma je cenjena u vrtlarstvu.
Iako nije previše zahtevna za gajenje, postoji nekoliko stvari koje treba imati na umu. Najbolje uspeva na sunčanom ili delimično osenčenom mestu. Ne bira mnogo kada je u pitanju zemljište, ali najlepše napreduje u plodnoj i dobro dreniranoj zemlji. Otporna je na mraz, visoke temperature i sušu, što je čini zahvalnom biljkom za uzgoj u različitim klimatskim uslovima, prenosi tportal.hr.
Sadnja i osnovna nega
Najbolje je saditi je u rano proleće ili u jesen. Iskopajte rupu duplo veću od korenovog sistema, pa zemlji dodajte organsku materiju i malo đubriva kako biste obezbedili dobar start biljci.
Iako podnosi sušu, tokom prve godine nakon sadnje važno je redovno zalivanje dok se biljka ne primi. Tokom sezone, prihranjujte je tri puta godišnje – u proleće azotnim đubrivom, a leti i u jesen đubrivima bogatim kalijumom i fosforom.
Posle cvetanja, obavezno je orezivanje. Bočne grane skratite na dva do tri pupoljka, a preguste grane proredite kako biste zadržali lep oblik grma. U hladnijim krajevima, preporučuje se malčiranje oko korena tokom zime radi dodatne zaštite.
Razmnožavanje i plodovi
Japanska dunja se može razmnožavati semenom, reznicama ili položenicama. Reznice se uzimaju krajem leta ili početkom jeseni, dužine od 10 do 15 cm.
Zanimljivo je da japanska dunja daje plodove koji podsećaju na male zlatnožute jabuke. Iako su veoma tvrdi i trpki, jestivi su i najčešće se koriste za pripremu džemova, kompota i likera, jer imaju izuzetnu aromu. Plodovi sazrevaju kasno u jesen i bogati su hranljivim sastojcima – naročito vitaminom C, pektinom i organskim kiselinama.
No Comment! Be the first one.