„Cena časti”: Karma na Divljem zapadu
Divlji zapad i stripovi idu ruku podruku i to naročito kada je u pitanju Bonelijeva kuhinja i naročito i kod nas omiljeni Teks Viler.
Međutim, ima onih izdanja u kojima ne postoji glavni junak jakog morala, preciznog pištolja i nepokolebivog herojskog duha, a jedno od njih je „Cena časti”.
Za ovaj grafički roman bio je zadužen Fabricio Akatino, na čije insistiranje je unajmljen crtač Paolo Bačilijeri.

To je bilo ključno za konačan oblik stripa, jer ovde nije u pitanju crtež koji je tipičan u vesternima i na koji smo navikli, već nešto malo drugačije.
Bačilijerijev crtež ide do granice karikature i groteske u pojedinim situacijama i može se desiti da neće svima prijati, ali u sebi ima i to nešto krambovsko zbog čega nećete moći da skrenete pogled.
„Cena časti” izašla je u okviru edicije „Međuvreme” Veselog četvrtka

Zbog toga postaje odlična osnova za pripovedanje prljave i surove priče o okrutnim vojnicima, koje ipak na kraju vidimo kao karikature i tek naznake onih čuvenih holivudskih klišea.
Taj crtež ujedno je i paravan ispod kog prolaze svi krvavi i nasilni detalji koji su nam servirani tako da ne oduzimaju zamah priči koja se odvija sa tek ponekom pauzom usput.
Sve je predstavljeno na neki vizuelno vedriji način, tako da deluje kao da se sva radnja, ili barem njena većina, dešava tokom dana i tako da se nijedan detalj ne može sakriti.

A priča kreće od dvojice vojnika koji počine zločine u uniformi i dezertiraju kako se ne bi našli na vešalima, dok pokušavaju da ih privedu pravdi.
Odatle ne sledi tipična balada o poteri i herojskom hvatanju, već fini melanž komedije o drugarima (eng. buddy movie) i priče o iskupljenju sa elementima Kurosavinih „Sedam samuraja”.
Sve ovo dolazi uz zdravu dozu crnog humora, pa nas tako Akatino i Bačilijeri prosto mame da se smejemo razbojniku koji nikako da premine na vešalima ili meksičkoj bandi koju iznenade tri gringosa.

Naravno, ima tu i Indijanaca, i pohlepe, i osvete, i prinudnih rešenja, kao i trunčice naslovne časti koja ipak ne može da prevagne u sprezi svih ostalih faktora.
Treba istaći da su neki od glavnih likova svoj izgled „pozajmili” od glumaca, reditelja i drugih poznatih ličnosti, o čemu više detalja možete pronaći u pogovoru, uz prigodne skice.

Iako za ovaj strip ne bismo rekli da je „mejnstrim” po popularnosti ni u Italiji, a ni kod nas, ispod korica se krije jedno zanimljivo i drugačije prikazivanje vesterna, koje preispituje potrebnost okrutnosti i efikasnost pravde.
I nažalost, iako je edicija „Međuvreme” donela neke zanimljive stripove domaćih autora i manje poznata dela evropskih majstora, „Cena časti” ima tu čast i nezadovoljstvo da bude poslednja u ovoj biblioteci.
No Comment! Be the first one.