Ovom fudbaleru je Balašević posvetio pesmu „Drago mi je zbog mog starog”
Malo ko zna da iza jedne od nežnijih pesama Đorđe Balašević stoji prijateljstvo iz mladosti i jedna zanimljiva životna priča koja spaja muziku i fudbal.
Naime, pesma „Drago mi je zbog mog starog” posvećena je Slobodanu Bobetu Pavkoviću, nekadašnjem fudbaleru, ali i muzičaru koji je bio deo Balaševićeve rane faze. Njih dvojica su odrasli u istom delu Novi Sad, gde su zajedno pohađali gimnaziju, a još početkom sedamdesetih delili su i ljubav prema muzici, piše Sportski žurnal.
U to vreme, dok su tek formirali svoje identitete, Pavković i Balašević svirali su zajedno, a kasnije su se našli i u sastavu Rani mraz, kultne grupe koja je iznedrila neke od najpoznatijih pesama jugoslovenske scene. Pavković je tada svirao gitaru, ali kako to često biva, život je odveo svakog na svoju stranu.
Dok je Balašević krenuo putem muzike i postao jedan od najvažnijih kantautora na ovim prostorima, Pavković je 1974. potpisao profesionalni ugovor sa FK Vojvodina, a kasnije zaigrao i za FK Partizan. Upravo tada se polako udaljio od benda i muzičke scene, iako je prijateljstvo sa Balaševićem ostalo upamćeno i zauvek zabeleženo u pesmi.
Pesma „Drago mi je zbog mog starog” objavljena je na albumu Odlazi cirkus iz 1980. godine, jednom od ključnih Balaševićevih izdanja, i mnogi je i danas doživljavaju kao emotivnu priču o odrastanju, očevima i generacijskim razlikama. Iako nije među njegovim najkomercijalnijim hitovima, ova numera ima posebno mesto među fanovima upravo zbog svoje lične note i autobiografskih tragova.
Zanimljivo je da Pavković nikada nije u potpunosti napustio muziku. Iako je fudbal bio njegova primarna karijera, ljubav prema umetnosti ostala je konstanta. Objavio je dva albuma – prvi pod nazivom „Muzička antikvarnica”, za koji je sam pisao i muziku i tekst, a početkom 2026. godine završio je i izdanje „Najlepše ljubavne pesme”, inspirisano poezijom Jovan Dučić. Reč je o deset komponovanih pesama na njegove stihove, uz aranžmane koje Pavković ističe kao svoj dosad najzreliji rad.
Ljubav kao tema provlači se kroz gotovo sve što radi – kako u muzici, tako i u izboru poezije koju oživljava kroz svoje kompozicije. I dok Balašević kroz svoje pesme često govori o malim ljudima i velikim emocijama, Pavković je, čini se, ostao veran istom senzibilitetu, samo u nešto drugačijem izrazu.
Priča o Bobetu Pavkoviću tako ostaje zanimljiv podsetnik na to koliko su putevi umetnosti i sporta ponekad isprepletani – i kako jedno prijateljstvo iz mladosti može da dobije svoj trajni oblik u pesmi koju generacije i dalje slušaju.

Pesma je objavljena na prvom albumu Ranog mraza!!! Toliko!
Lepa priča
Davne 1979. godine Đorđe Balašević je održao koncert u hali Tivoli/Ljubljana, kome sam prisustvovao. Koncert je završio otprilike rečima da vikendom dođe veći broj prijatelja kod njega kući nego što ih je došlo na njegov koncert. Kasnije, kad je počeo da se udvara Hrvatima i Slovencima, a i da pljuje Srbiju, onda je posećenost njegovim koncertima bila mnogo veća. Toliko o Srbimrzcima.