Sin Novaka Đokovića se požalio da mu je dosadno: Odgovor srpskog tenisera nosi važnu lekciju za sve roditelje
Novak Đoković u podkastu “On Purpose” govorio je o tome koliko je osećaj dosade važan i da je imao razgovor sa svojim sinom o tome.
“Dosada je dobra stvar. Moj sin ima 10 godina i pre nekoliko dana imali smo aktivan dan. Bili smo pored jezera, igrali smo ping-pong, fudbal, bili smo na kajaku… Imali smo nekoliko veoma aktivnih sati. Posle toga mi je prišao i rekao: ‘Tata, dosadno mi je.’ Rekao sam mu da je u redu ako mu je dosadno. Prvo, imao si veoma aktivno prepodne i radio si dosta stvari, i drugo, ako ti je dosadno, ne znači da treba odmah da uzmeš knjigu ili telefon ili nešto drugo. Moraš da naučiš da budeš sa svojim mislima. Ako ti ne odgovara da ti bude dosadno u kući, onda izađi napolje. Sedi na klupu, uzmi piće i gledaj u nebo. To je mnogo lakše reći nego učiniti. Voleo bih da moja deca mogu sebi da dozvole dosadu jer je to vreme kada smo najkreativniji i to je vreme kada možeš da analiziraš svoje misli koje su potisnute telefonom ili nekim drugim stvarima…”, rekao je Đoković.
Upravo ono o čemu priča Đoković je glavna tema studije iz 2024. godine, objavljene u naučnom časopisu “Springer Nature”.
Istraživanje se navode načini kako da kod dece u “napadu dosade” stvorite priliku za “produktivnu” dosadu.
Naučite decu kako da podnose dosadu i frustraciju tako što ćete:
Davati lični primer: Kada je vama dosadno, pokažite detetu kako vi rešavate taj osećaj. Možete čak i naglas opisivati svoje misli, na primer: „Nisam siguran šta bih sada mogao da radim. Pogledaću okolo da pronađem neku ideju.“ Pokušajte da dosadu predstavite kao priliku, a ne kao problem.
Obratite pažnju na skrivene potrebe: Ako dete uporno traži ideje ili se stalno žali, možda zapravo želi nešto drugo od vas, poput pažnje. Pitajte ga direktno: „Da li želiš da se igraš sa mnom?“ Ako imate vremena, to može biti prilika za kvalitetno zajedničko vreme. Ako nemate ili želite da podstaknete veću samostalnost, usmerite ga ponovo ka njegovom „meniju aktivnosti“ i dogovorite zajedničko vreme za kasnije.
Naučite ih da prihvate neuspeh: Ponekad aktivnosti neće ispasti onako kako su zamislili. Pohvalite dete zato što je pokušalo i pitajte ga šta je naučilo iz toga. Sledeći put će možda upravo to iskustvo zapamtiti i iskoristiti.

Naravno da je njihovoj deci jako dosadno !! Deca izgledaju unazdrvljeno, nezdravo, izgladnelo, jer ne žive niti se hrane kao druga, normalna, zdrava deca, nego Nolo i Jelena ih terorišu sa njihovom “veza” hranom, pričama o kosmičkoj hrani, nemaju drugara iz škole, ne slave rodjendane, žive izolovano kao u psihijatriji! Logično da im je jako dosadno skušajući Nolovo i Jecino pametovanje “kako su njih dvoje pametni, tobož školovani, kako su Arijevska-Nebeska rasa, kako majka Rusija ima pravo da pobije svih 42 miliona Ukrajinske dece, žena, ljudi, i kako je njihov deda Srdjan jako pametan i hoće da uzme rusko državljanstvo, i kako čvarke, slaninu, pršutu, kulene, jagnjetinu, jaja, kupus, pasulj, ne treba nikada jesti, jer to je Satana napravio”!
Dete je dužno da se samo izbori sa dosadom i nađe zabavu i šta će da radi. Moja su deca brzo naučila da se meni ne žale ako im je dosadno. Kad vam se požale, samo im recite “U redu, dosadno ti je, ajde da sredimo sobu i usisamo kuću”, ili “OK, ajde da radimo matematiku”. Pretpostavljate šta je odgovor, odmah im nije dosadno. Samo im treba ponuditi nešto gore.